Mada/14
←Šena trinaesta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA ČETRNAESTA |
Šena prva→ |
GABRO: Ko je doli? Ko kuca?
FANTAŽIJA: Gosparu Luka, otac joj je u kući; čuo me i ozvo mi se. Nije li bolje da se retiramo, dokle je na brijeme, er me strasnije od njega nego li od vraga?
LUKA: Sinjor, no, neću da se retiravaš, da se ne bi on stavio u kojigodi suspet i ne učini koju godi resolucion stravagantu više gospoje Made i više nas; ne boj se ništa, kucaj opeta!
FANTAŽIJA: Ja se ne bojim, ma sam deboto umro od straha, i ako ti bude potreba od trijake za flata, ja sam je spravio in abondanza[1].
LUKA: Pralju ti, da kucaš.
FANTAŽIJA: Ja ću kucat, ma kad izide, što mu ću rijeti?
LUKA: Što mu drago; ti imaš sto partita u glavi a sad si se izgubio u najvećoj potrebi. Saldo!
FANTAŽIJA: Lasno je tebi, er si za kantunatom, ma meni smrdi stupin od fata. Gosparu, largamo se per vita tua![2]
LUKA: Pralju ti, da hoću da se dospije ova fačenda; via onamo, poltron da niente[3]!
FANTAŽIJA: Gosparu, reservamo to za bolje okažioni a ostavimo setoga posla!
LUKA: О che pacienza! Non ce tempo da perder[4]! O Fantažija, hodí delongo, pralju ti!
FANTAŽIJA: Ne izgubi me, gosparu, tako ti onoga, što smo izjeli i popili zaedno.
LUKA: Strašiva beštijo da niente[5], da tako bi te u jednoj potrebi izgubio, tako li se ja mogu u tebe ufati?
FANTAŽIJA: Stavio me si u pontiljo; ja absolumente imam s tebe poginuti, er mi srce ne dava otiti. Però[6] idem, ma ne ostavi me, moj dobri gospar! Tik, tok, tik!
GABRO: Ko je doli? ozovi se!
FANTAŽIJA: Ja sam, sinjor Gabrielle; a sada što ću rijeti?
GABRO: Oè, Fantažija! što pretenđaš oko ove kuće?
FANTAŽIJA: Ja sam, sinjor, u falo htio doći njeku stvar. Gospoja Mada! misericordia[7]! gosparu, falio sam.
GABRO: A od ništa čovječe! Tako se dohodi insolencije činiti? Čekaj!