Ljubovnici/20

←Devetnaesti prizor

Ljubovnici Писац: Nepoznati autor Dvadeseti prizor

Prvi prizor→

Dvadeseti prizor

STARAC, DOTUR i VESELA

STARAC: Bona sera, signor dottor^[1], što si se tako osamio?
DOTUR: Nijesam sam, signor Lovro. Fervida suppresso compescitur ira palato^[2]. Razjedio sam se, rasrdio sam se, ne znam što se od mene čini, združen sam cum ira^[3].
STARAC: All' arma^[4], po rane bore, rastesajmo ga. Tko ti je što učinio? Ja sam za tebe!
DOTUR: Ah, da znaš, lugeres una mecum^[5], požalio bi me, kompatio bi me, imo amplius^[6], proplakao bi sa mnom.
STARAC: Reci što je? Neka se remedija a tempo^[7], spovidi mi svekoliko.
DOTUR: In magnam me contionem vocas, cui suus dies, suus locus assignandus est^[8]. Duga je
istorija, a ja sam toliko končitan ab ira^[9] da jedva stojim na noge, tresem se kako prut: vagus per artus errat excussus tremor^[10]. Nu svakako spovidio bi' ti quae ad ceteras meas miserias accessere^[11], da imamo gdje sjest.
STARAC: Sad ću ja remedijat. Vesela, o Vesela!
VESELA: Evo me, gosparu. Što mi zapovijedate?
STARAC: Iznesi ovdje dva stočića da sjedem s gospodinom Doturom.
VESELA: Idem delongo.
DOTUR: Na velike sam, gosparu, doveden žalosti; et nunquam queruli causa doloris
abest^[12]. Ili od mene ili od druzijeh causa haec est^[13]. Ja sam signum sagittae^[14]. Meni, meni u srce bolesti udaraju.
VESELA: Evo ti stočići.
STARAC: Stavi ovdje. O sjedi, signor dottor, i reci uzrok od tvojijeh nevolja.
DOTUR: Ti znaš, sed cui latet^[15], gosparu Lovro, s kojijem trudom, s kojom pomnjom, s kolicijem nastojanjem jesam alevao na mojoj skuli, pod mojom dišiplinom i s mojijem naukom onoga Fabricija Pisoglavića, a sada, erubesco equidem et opprimor ab ira^[16], stavivši
u zabit svekolike krjeposti vrgao se^[17] je niz crnu rijeku i dao se je na ljubav.
STARAC: Ter to? Ja se tomu ne čudim, mlad je.
DOTUR: Česa je mlad? Dijete je! A ne znaš li što se pjeva
 
     Nerazborna o mladosti,
     ljuta ti te zmija pekne,
     kad se ljuven plan usekne
     u nejake tvoje kosti.^[18] Zašto, fert famem^[19]: evo ti ljuta zmija; tolerat sitim^[20]: evo ti ljuta zmija; contemnit somnos^[21]: evo ti ljuta zmija; dura patitur^[22]: evo ti ljuta zmija. Muči malo, gosparu! Dicit plurima quisquis amat^[23]. Da može li ga ljuta zmija peknut? Sveđ želi, evo ti Ovidija: I nunc et cupidi nomen amantis habe^[24]; evo ti istoga autura: Militi et miseri semper amantis opus^[25]. Muči malo, per vita tua! Ne može spat, evo ti Valerija Flaka: Nec minus insomnem lux orta
reficit amantem^[26]. Pusti mene govorit. S ufanjem ima zamiješan strah, evo ti Pontana: O miseri amantes, sperate simul omnia et timete^[27]. Čuj njega istoga: At miserandus amans et frigore uritur et aestu^[28]. Ne ima prudence, evo ti Propercija: Saepe imprudenti fortuna occurit amanti.^[29] On isti: Non semper placidus perjuros ridet amantes Jupiter^[30].
STARAC: Sasrala se krava lojem, o gizdava mâ gospoje.

Референце

1. Bona sera, signor dottor (tal.) - Dobra večer, gospodine doktore
2. Fervida suppresso compescitur ira palato (lat.) - Žestoka se srdžba zauzdava stisnutih ustiju
3. cum ira (lat.) - sa srdžbom
4. All' arma (tal.) - Na oružje
5. lugeres una mecum (lat.) - tugovao bi zajedno sa mnom
6. imo amplius (lat.) - dapače, štoviše
7. a tempo (tal.) - na vrijeme
8. In magnam me contionem vocas, cui suus dies, suus locus assignandus est (lat.) - Pozivaš me da održim velik govor, kojemu treba da se dan, mjesto naznače
9. ab ira (lat.) - od srdžbe
10. vagus per artus errat excussus tremor (lat.) - zglobovima mi luta drhtanje koje izbija
11. quae ad ceteras meas miserias accessere (lat.) - kako su me druge moje nevolje dopale
12. et nunquam queruli causa doloris abes (lat.) - i nikad ne manjka tužnog povoda bolu
13. causa haec est (lat.) - ovaj je uzrok; ili ... est - ili sam ja ili su drugi tome krivi
14. signum sagittae (lat.) - cilj strelice
15. sed cui latet (lat.) - ali za koga je to još tajna
16. erubesco equidem et opprimor ab ira (lat.) - od stida se doista crvenim i srdžba me svladava
17. vrgao se - bacio se
18. Nerazborna itd. Petar Kolendić („Ljubovnici", trogirska komedija 17. vijeka, „Život", Split, 22. 2. 1922) upozorio je da su to stihovi iz Palmotićeve Alčine. Kanavelović je iste stihove unio u Vučistrah pa se i taj podatak navodi u prilog mišljenju da je on autor Ljubovnika.
19. fert famem (lat.) - trpi glad
20. tolerat sitim (lat.) - podnosi žeđ
21. contemnit somnos (lat.) - ne haje za san
22. dura patitur (lat.) - trpi muke
23. Dicit plurima quisquis amat (lat.) - tko ljubi mnogo govori
24. I nunc et cupidi nomen amantis habe (lat.) - Sada idi i nazivaj se požudnim ljubavnikom (Ovidije, Epistulae, III, 26).
25. Militi et miseri semper amantis opus (lat.) - Vojnik i ubogi ljubavnik uvijek moraju vojevati (prema Ovidiju, Amores, I, 9; Ovidije: Ljubavi, Umijeće ljubavi. Lijek od ljubavi, prev. Tomislav Ladan, Zagreb, 1973, str. 37).
26. Nec minus insomnem lux orta reficit amantem (lat.) - Svitanje ljubavniku ne odaginje besanicu (Valerije Flak, Argonauti, VII, 23).
27. O miseri amantes, sperate simul omnia et timete (lat.) - O jadni ljubavnici, istodobno se svemu nadajte i od svega strahujte!
28. At miserandus amans et frigore uritur et aestu (lat.) - Ali jadnog ljubavnika ranjava i studen i žega
29. Saepe imprudenti fortuna occurit amanti (lat.) - Fortuna često pritječe u pomoć nesmotrenu ljubavniku
30. Non semper placidus perjuros ridet amantes Jupiter (lat.) - Jupiter se ne osmjehuje uvijek blago nevjernim ljubavnicima (Propercije, III, 8, 16, 47).