Lipa li je s večera vedrina,
još je lipša po poju ravnina,
po njon šeta Janko i Nikola.
Do dva su se brata zavadila,
ni za sade, ni za vinograde, 5
neg za jednu lipotu divojku.
Janko reče: "Moja je divojka!"
a Nikola da ni neg njegova,
ma Nikola Janku govorio:
"Oba dobre konje posidimo, 10
pa ti homo u dvor, u divojke,
pitat ćemo divojčinu majku,
od koga je prstene prijala,
za koga je ćerku obećala!"
Kako rekli tako učinili. 15
Kad su došli prid dvor u divojke,
upitali divojčinu majku
od koga je prstene prijala,
za koga je ćerku obećala.
Odgovara divojčina majka: 20
"Od Janka sam creblje razderala,
od Nikole prstene prijala.
Što su creblje to je šala mala,
što je prsten to je vira prava."
Kazivač: Mare Šimunković rođena Marinković iz Zamošća.
Cvito Fisković, Nekoliko narodnih pjesama 19. stoljeća iz Orebića, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XXI No. 1, 1993., str. 19.
