ČINENJE DRUGO
PRIKAZANJE PRVO
KRALJ LATIN, DRANČE VIJEĆNIK, I TURNO
KRALJ:
О pridrazi moji svjetnici,
u velikoj koji scijeni 830
od mene ste svi kolicí
i gledani i ljubljeni,
korisna je stvar svakomu
u razumnijeh svjet prositi,
a najliše kralju, komu 835
trijeba je vele i misliti.
Združene su s brigom časti,
nahodi se misli svuda;
sve što je čovjek veći u vlasti,
toliko ima veće truda. 840
Za to istući da pristanu
ove naše smeće i štete,
ja vas skupih na uzdanu,
da me mudro svjetujete.
Znate ko je obećana 845
s tvrdom kletvom, punom cijene,
slavnom banu od Trojana
Lavinija kćerca od mene,
kako usiljen ja sam bio
od me riječi doć na manje, 850
i ovu vjeru obratio
u nevjerno vojevanje.
Svi vidite dobro, koja
od tole nas zla nahode,
ke sred ljuta tegaj boja 855
podnosimo štete i zgode.
Dvaš razbijeni u dni ove
s mnogom našom krvi bismo,
i najbolje vitezove
u tijeh ratijeh izgubismo. 860
Snecentijo bojar vrli,
ki bi naše sve ufanje,
svrši život naš umrli
kroz junačko natjecanje:
bojna kripos Enejina, 865
s kom vojuje višnji zgori,
u dan jedan njega i sina
hrabrenoga Lausa umori.
Kamila je prihrabrena,
ka bi naša dika i hvala, 870
iz nenadi ustriljena
od priproste ruke pala.
Vrijedni Numan, Teron bojni
za nas svoju krv proliše,
i vitezi neizbrojni, 875
ki plemenom svijetli, biše.
Tiberinska plaha rika
u krvi se sva crljeni,
kostim mrtvijeh od bojnika
svi su luzi pokriveni, 880
i tako smo hude sreće,
da u ovu našu tugu
ne imamo nigdje veće
isprositi pomoć drugu.
Latinska se bojna strana 885
sva žestoko ustrašila,
bivši vrijednijeh cvijet mještana
u ovem boju izgubila.
Diomede vitez, koji
svoje istjeran od čeljadi, 890
kod Adrije mora stoji,
gdi glasovit grad sagradi,
poručuje, da pitanu
ne može nam pomoć dati,
er trojansku moć poznanu 895
ne će kroz nov boj kušati;
pače jošter vrhu toga
korisna nam dava svjeta,
u vojevode trojanskoga
da prosimo mir opeta. 900
Tim bi drago bilo meni,
njemu s mnogo svijetlijeh dara
u dostojnoj poslat scijeni
sto razumnijeh poklisara,
da oni snime mir učine, 905
ki vjekovit ima ostati,
i po naše kraljevine
da mu na dar budu dati.
Odluke su ovo moje,
a vi rec'te, što ćutite, 910
ter u ove nepokoje
rodnu zemlju pomozite.
Svaki od vas nastoj rijeti
sve što misli u slobodi,
er korisni nijesu svjeti, 915
kad se šnjima strah nahodi.
O kriposni Dranče znani,
reci, što bi ti hotio?
Tvoj razumni svjet zamani
nigda meni nije bio. 920
DRANČE:
Stvar očitu, kralju, svima
od dobrote tve čujemo,
ka potrebu od nas ne ima,
da ju veće svjetujemo.
Svi kolici ovdi znaju 925
u kakoj smo do sad vodi;
nu se od svjeta ustručaju,
za ne uvrijedit koga godi.
Ja što ćutim za čas tvoju
slobodno ću sad izriti, 930
da znam da ću glavu moju
ovdi taj čas izgubiti.
Nitko drugi kriv nam nije,
da smo ovako potisnuti,
razmi plahi Turno, ki je 935
uveo nas u boj ljuti.
Za sve da znam, da mi prijeti
od njega se smrt nemila,
ne mogu se neg boljeti
na njegova bisna djela. 940
U koliko bez razbora
on s oružjem vjetar straši,
i trojanskijeh sred tabora
bojnu čeljad bijegom plaši,
trpi tužna zemlja ova 945
jade i tuge ne izrečene,
i ljubjenijeh bez sinova
plaču majke neizbrojne.
Tim si, kralju, svijesno i dobro
uz kraljevske svijetle dare 950
slavnu Eneji poslat obro
plemenite poklisare.
Još priloži jedno k tomu,
i ne haj se od nikoga:
daj svakako kćercu njemu, 955
za zeta ga primi tvoga.
Sva latinska zemlja neka
svrši gorke svoje trude,
i od ljutoga boja prijeka
odahnuti vas puk bude. 960
Ako li se kо god boji,
ter ga obhita strah ledeni,
molimo se Turnu, koji
dat nam može mir žudjeni,
da za ljubav mjesta rodna 965
tebi razlog svoj daruje,
da sred mira svijem ugodna
i on pored s nam miruje.
Sto ćeš od nas tužnijeh veće,
о uzroče našijeh zala? 970
Koliko je truda i smeće
ova zemlja za te imala?
Dobra u boju nije nami,
teška u boju zla trpimo,
s poniženijem tijem molbami, 975
Turne, u tebe mir prosimo.
Molim ti se ja najprvi,
vrh našijeh se tuga smili,
dosta znoja, dosta krvi,
za tebe smo mi prolili. 980
Tve neslično vrzi smjenje,
ter se pored s nami tresi:
dva krat kušo smrtno bijenje,
dva krat razbijen ružno jesi.
Ako li si vitez pravi, 985
i od slave te jes požuda,
na ke god se djelo stavi,
u kom nije nami truda.
Samijem smjenstvom tve desnice,
čijem ćeš biti puku draži, 990
od kraljevske djevojčice
dostojni se drug ukaži!
Nije razlog, da mi za te
naše krvi proljevamo
kroz boj, u kom druge plate 995
van sramote ne čekamo.
Pođi Eneji sam protiva,
i djevojku šnjime dijeli,
on te na boj sveđ poziva,
on tvu kripos kušat želi. 1000
TURNO:
Vazda ti se, Dranče, u tebi
množ probudi taštijeh riči,
kad su bojna djela trijebi,
vrijedno srce čijem se diči!
Lasno je vele govoriti 1005
nabunljive tko je ćudi;
nu kriposno moć činiti,
to su muke, to su trudi.
Od ispraznijeh nu besjeda
ото nije slično brime; 1010
gdi neprijatelj gre naprijeda
djelo je kazat trijeba šnjime.
Hodi njemu suprotiva
sa mnom, ako častan jesi;
svijeh nas na boj on poziva, 1015
ne straši se i ne tresi.
Što ckniš? Ali u jeziku
ti si junak od svijeh veći,
i najveću držiš diku,
neprijatelju svrnut pleći. 1020
Kad viteška tva desnica
bude prolit krvi rike,
kad obori žemlji nica
ne izbrojene protivnike,
tad, tamnjače potišteni 1025
od nijedne vjere i ruke,
pobjeguča meni cijeni,
tad ne hvali moje odluke.
Ja sam bjeguć! i nahodi
zao se čovjek bez pameti, 1030
u nesličnom ki slobodi
smije i može toj mi rijeti!
Ja sam bjeguć, ki pun dike
udrih, što svi oni znadu,
na Trojane sve kolike 1035
sam zatvoren u njih gradu!
ki Pandaru bratom bojnijem,
koji bjehu kako gora,
i vitezom neizbrojnijem
život uzeh bez umora! 1040
Ne će mene zvat bjeguća
vik trojanske majke i ljubi,
ni Evandrova strena kuća,
ki Palanta sina izgubi.
Dobra u boju nije nami! 1045
Poj, zlobniče nečitavi,
toj trojanskijem vojevodami
i nesrećnoj tvojoj glavi,
i ne davaj razumjeti,
er toj ne će biti viku, 1050
da znaš, tebi Turno prijeti
sličnu tvomu zlu jeziku;
u krv tako potištenu
ne mrlja se ruka moja,
ona ište čas i scijenu 1055
junačkoga posred boja.
Sad ću, kralju, obratiti
me besjede na te istoga,
koga obćim ja ljubiti
kako starca ćaćka moga. 1060
Kad smo tako izgubjeni,
kako veli tva vedrina,
i u ratu dvaš razbijeni
od nevjerna Trojanina,
ne ču tvoje rad ljubavi, 1065
u ovemu da se boju
nitko drugi već krvavi
za steć meni kćercu tvoju;
sam ću mojijem ja prsima,
a za obćenu svijeh nabunu, 1070
štit Latinom biti svima,
i braniti tvoju krunu.
Ili je trijeba da moguća
ova sablja krv prolije
nevjernika pobjeguća 1075
razbludjene tašte Asije;
ili ja ću na tle pasti
kroz njegovu zlu desnicu,
i podat mu s mnogom časti
plemenitu vjerenicu. 1080
Neka budu svi Latini
strane kripos mu paziti,
ja ću, drugi svak počini,
za me i za njih sam truditi.
Za to, mudri kralju, ostale 1085
nekorisne vrzi svjete,
i s Trojanim rad me hvale
ove samo sklopi uvjete.
LATIN:
Kraljeviću plemeniti,
koliko su tve kriposti, 1090
bolje trudit i boj biti
s običajnom hrabrenosti,
toliko je meni opeta
od potrebe vele veće,
tebi mudra podat svjeta, 1095
i razbirat naše smeće.
Lavinija kćerca moja
odavna bi s moje strane
vjerenica bila tvoja,
da nebesa toj ne brane. 1100
Njoj božanstva sva kolika,
naši gradi ka poštuju,
inostranca vjerenika
ne znaš jer ga prorokuju?
Ne pomjenu volju od nebi 1105
ja hoteći poslušati,
ne mogoh ju, sinko, tebi,
neg trojanskom banu dati;
nu sam tvoje rad ljubavi
toj malo manj šnjim razvrgo, 1110
i kroz opak boj krvavi
svijeh Latina snagu istrgo.
Po plemenu, i po krvi,
i po stasu junačkomu,
gospodičić ti si prvi 1115
u svem kraju latinskomu.
Sto kraljevskijeh djevojčica
zemlja je ova porodila,
svaka bi od njih vjerenica
s drage volje tvoja bila: 1120
daj mi višnjijem pogoditi,
njih naredbi ne razmeći,
oba ćemo njima biti
s neposluha mi mrzeći.
Trojanskoga vojevode 1125
na boj neprav ne poziva;
ne mož' imat dobre zgode
božjoj volji suprotiva.
Razlika je sreća u boju,
ona često razlog slijedi, 1130
ah, ustegni plahos tvoju,
na te nebo njom ne jedi.
Ako tešku našu smeću
imam smirit smrti tvojom,
ah, za što ju smirit ne ću 1135
s tvojijem zdravljem i pokojom?
Ku ću hvalu steć prid ljudem,
kad ja, što bog ne dao viku,
za mu kćercu tebe budem,
sinko, poslat na smrt priku? 1140
Ne poteži bez razloga
na tvu glavu hude česti;
vrh ćaćka se smiluj tvoga,
pod staros ga ne moj smesti.
TURNO:
Dragi ćaćko, misao, koja 1145
cića mene tebe trudi,
dobrota ju pusti tvoja,
i sasma ju već zabudi.
Lijepo je meni za ljubljenu
tvoju kćercu poć truditi, 1150
i neumrlu čas i scijenu
mojim životom zamijeniti.
I desnica bojna moja
junački se bije i siječe,
i veće krat posred boja 1155
od nje rane krv istječe.
Božica ga mati oblakom
ne će meni sada oteti;
prid kriposti mojom jakom 1160
zli nevjernik ima umrijeti.
Navijesniče moj, Idmone,
u trojanski tabor teci,
ter oblasti pun smione
Eneji riječi ove reci:
vojsku tvojijeh od Trojana 1165
ne moj vodit na Latine,
i jedna i druga neka strana
veće odahne i počine;
sam oružan pod oklopjem
Dauna kralja sin veliki 1170
sjutra s zorom s mačem s kopjem
poziva te na boj priki,
sred bojnoga polja ravna
sam ćeš ti šnjim gledat, čija
ima biti lijepa i slavna 1175
vjerenica Lavinija.
LATIN:
Čin' što hoćeš, kraljeviću,
nu mi u mislijeh činiš stati,
je da bog ti bolju sriću,
neg se nadam, bude dati. 1180
VIJEĆNIK:
Vedri kralju, plemeniti,
neka on tjera svoje odluke:
ti se u božje spusti ruke,
što bog hoće, toj će biti.
