PRIKAZANJE ŠESTO
LAVINIJA, BABA, DVORKINJICE
LAVINIJA:
Toliko mi, babe mila, 1525
moja majka tegaj dana
sliku i djela pohulila
trojanskoga bješe bana,
da mljah mojoj u pameti,
nje riječima pridobita, 1530
u njem srdu zlu vidjeti,
ne viteza plemenita;
ali sada sve inako
pogledu se momu zgodi,
koji u njemu dobro svako 1535
i ljepotu sve nahodi.
Stas junački, hod, prilika,
njegov pogled blag i mio,
umrloga od čovjeka
nije se meni učinio. 1540
Jes vidjela tvojijem očima,
kо se vitez izabrani,
viši nad svijem Trojanima,
pod oklopjem bojnijem bani?
koja vedre sred prilike 1545
ljepota mu stavna siva,
kao njom mladce sve kolike
i krajeve sve dobiva?
kako u sva djela svoja
on je svijetla pun uresa, 1550
kao da je slavni bog od boja
Marte sišao zgar s nebesa?
S onijem činom prida mnome
vrijedni vitez ponositi
među višnjijem bogovome 1555
dostojan je brojen biti.
Ne ću tebi tim tajati,
od vojevode tač hrabrena,
tom ga počeh razgledati,
ostala sam zatravljena. 1560
BABA:
Kamo tvoja košutica,
ka, veljaše, da je sama
tvoja draga razbludica
nad svijem inijem zabavama?
Kamo riječi, ke davaše, 1565
još nezdrelo da si dijete,
i primiti ne hotijaše
ljubežljive moje svjete?
Ali koga zatravio
ne bi, draga ma kraljice, 1570
vitez toli lijep i mio,
i njegovo svijetlo lice?
Za tvoj razlog rijet je dosti,
da je njegova porodica
od ljubavi i lijeposti 1575
slavna majka i kraljica.
Ona je, ona tvu požudu
na svoj porod obratila;
poznati je, da za ludu
u nje crkvi nijesi bila. 1580
LAVINIJA:
Tuj se, tuj se čudno djelo,
scijenim voljom od bogova,
sada meni dogodilo,
po komu sam sva njegova.
Prid otarom er klečeći, 1585
i s vrućijema molitvami
višnje boge sve moleći,
da podadu pokoj nami,
vidjeh lijepe stup Venere
gdi Kupidu sinu veli, 1590
na me ruku da prostere,
i da srce moje ustrijeli;
gdi doletje zlatna strijela
iz njegova luka tada,
koja me je usilila, 1595
da za Eneom gorim mlada.
Cić zamjerna tegaj čuda
slavni vitez, nebu mio,
svijes je moju zatravio
i moja je sva požuda. 1600
Išti druge vjerenice,
plahi Turno, dni ne gubi,
ni bogovi ni božice
ne će da sam tvoja ljubi.
Slavnu Eneji pusti mene, 1605
ni se za me bij ni kolji;
ne mož' svrhe steć žudjene
suprotiva božjoj volji.
I ti majko prosti moja,
er je vele prije trijebi, 1610
da pogodi kćerca tvoja
nebu i ćajku, nego tebi.
DVORKINJICE:
Trijeba je da se majka smiri,
ili hoće, ili neće,
kad bog misli о tvoj viri, 1615
ki sve umrlijem dijeli sreće.
BABA:
Čuda, ka se dogodila
sad i prije jesu tebi,
kažu, da si draga i mila
bogovima svijem od nebi; 1620
da će od tvoga doć koljena,
kako često čuh pjevati,
slavna čeljad i hrabrena,
ka će svijetom svijem vladati.
LAVINIJA:
Gorim, gorim, draga moja; 1625
trijeba je slijedit božje sude,
ne imam mira ni pokoja,
dokli Enea moj ne bude.
O Trojane dobrostivi,
lijepe majke lijepi sinu, 1630
ne smeta se, miran živi,
bitćeš kralju zet Latinu;
ja sam tvoja, moj pokoju,
nad sve ine ti mi omili;
košuticu tvoj sin moju, 1635
a ti moje srce ustrili.
Hod'mo, babe moja, strane,
još ću s tobom govoriti;
pustite nas, druge izbrane,
brzo ćete s nami biti. 1640