Sunce moje, je 1' vele do noći?
Hoću l' zorom u Primorje doći,
U Primorje do moje divojke,
S kom sam pasal sedam godišć' ovce,
Ona ovce, a ja junak janjce; 5
Ona ovce na visoke dolce,
A ja janjce na visoke rate?
Ni takal joj krilca, ni rukavce,
Niti rekal, ča bi njoj žal bilo,
Jer sam mislil, da će biti moja, 10
Ili moja, ili brata moga.
A sad me je prevarila mlada,
Prevari me, ide za drugega;
Sad me zove za kuma vincova,
Ne ću njoj ga ni za kuma poći!" 15
To je čula stara mila majka,
Govori mu stara mila majka:
„Poj ga, sinko, kumi za kunpara,
Jer je kumstvo velo podičenje,
A prid Bogom radost i veselje. 20
Na ti, sinko, prsten s ruke desne,
Ča ćeš, sinko, kumi darovati."
Kunpar kumu lipo blagosivje:
„Da bil, kume, devet kćer rodila,
A desetu zmiju jadovitu!" 25
Kunparu je kume govorila:
„Hvala mi ti, moj dragi kunpare,
Liti ti se pokraj srca vila,
A zimi ti na srcu ležala!"
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 60-61.
