Kroćahta diklice, tako ti radosti,
zač skrivaš tve lice od moje mladosti?
zač kriješ obraz svoj od virna služice
koji se zove tvoj, pribila ružice,
koji se spovida na tvoju zapovid, 5
jeda mi izvida tvoj ures ljuven vrid
koji me skončava da kopnim kako led,
diklice gizdava, želeći tvoj pogled.
5
Ne krij lica svoga.
Kroćahta diklice, tako ti radosti,
zač skrivaš tve lice od moje mladosti?
zač kriješ obraz svoj od virna služice,
koji se zove tvoj, pribila ružice;
koji se spovida na tvoju zapovid: 5
jeda mi izvida tvoj ures ljuven vrid;
koji me skončava da kopnim kako led,
diklice gizdava, želeći tvoj pogled.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str.5, Zagreb, 1870
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 497 godina.
