Koliko je ovo do Novoga —
sedamdeset i sedam gradova —
sve je Ive djevojke ljubio,
samo nije Anice djevojke,
Ana mu se uvatit ne dade. 5
U Ane je mudra majka bila,
a u Ive još mudrija seja.
Ona Ivi tijo govorila:
»Oj, moj Ivo, moj brate rođeni,
ti se spleći sitno od petero 10
i obuci sejino odijelo,
pa ga idi za grad ružu brati,
ružu beri, drugaricu zovi:
Ajde ’vamo, drugarice Ano!«
Kad je došla drugarica Ana, 15
on je uz’ma po tanu pojasu,
pa ju baca u debeli ladak,
Još govori Anica djevojka:
»Pirni, vjetre, iz debela lada
i odnesi mojoj majki glase, 20
da me ljube zmije i gušteri!«
