Deseta ura je, Jedanajst i kvarat, Jere su zvizdice Sve nebo obašle, A mlade divojke 5 Sve su pošle spati. Ja bih hi probudil, Ma mi hi je milo, Komu hi je milo, I srce ga boli, 10 Koga srce boli, I oči mu plaču. Stj. Žiža, br, 11. Od Valentića iz Dobrinja,
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 140-141.
