Dva pribiga, dva pribiga goru pribigoše,
Felduin popo, felda la la, goru pribigoše*)
Vlašić junak s Turkinjom dievojkom.
Kad su bili na sried gore cerne,
Razboli se Turkinja dievojka.
Zabrinu se Vlašić momče mlado:
Da kod moje, il kod tvoje majke,
Nebi sada tužan ni žalio!
Šta ću s konjem, šta li ću s dievojkom;
Ni dievojci studene vodice,
Ni konjicu zelene travice!
Al govori Turkinja dievojka:
Nebrini se Vlašić momče mlado!
Nisam ti se boljom razbolila,
Već te kušam, jesam li ti draga.
Odgovara Vlašić momče mlado:
Ti si meni dosad bila draga;
Sad te kude troji kudioci:
Jedni kude, da si roda huda,
Drugi kude, da si posanljiva,
Tretji kude, da si ljuta guja!
Al govori Turkinja dievojka:
Tko mi veli, da sam roda huda,
Hudo mu se u rodu rodilo!
Tko mi veli, da sam posanljiva,
U nevolji neimao sanka!
Tko mi veli, da sam ljuta guja,
Guja mu se oko serdca vila,
Gušćerice oko džigerice,
I u njemu zimu zimovale,
Na prolitje izvele mladiće.
Bosanski prijatelj, saderžavajući potriebite koristne i zabavne stvari. Urednik: I. F. Jukić Banjalučanin. Svezak I, Troškom Dra. Ljudevita Gaja, u Zagrebu, Berzotiskom narodne tiskarnice dra. Ljudevita Gaja, 1850., str. 36-37.
