[Kad su Turci Kotar zarobili][1]
Kad su Turci Kotar zarobili,
zarobiše Janković Stojana
i njega i Iliju mlada,
obedvi i' Turci zarobili
i poveli Stambulu bilome. 5
U Stojana osta ljuba mlada,
ljuba mlada od nedilje dana,
u Ilije osta ljuba mlada,
ljuba mlada od petnajest dana.
„Evo ima devet godin dana, 10
devet godin, deseta nastala,
ni Stojana ni od njega glasa,
il je umra il je poginija«.
Pak je Stojan Ili besidija:
„O Ilija Bogom pobratime, 15
sutra nam je petak turski svetac,
ide care s Turcima u šetnju,
a carica s bulon piti vina,
Ile, kradi kljuce od krajzdora[2],
ja ću krasti kljuce od riznice, 20
pak se dobri dobavimo konja
i dobrog se dobavimo blaga,
pobignimo u Ravne Kotare."
Što su rekli, to su učinili,
dobri su se konja dobavili 25
i dobrog se blaga dobavili,
pobigoše u Ravne Kotare,
kad su došli u Ravne Kotare,
pak besidi Janković Stojane:
„O Ilija, Bogom pobratime, 30
ti ga idi bilon dvoru svomen,
ja ću Stojan vinogradu momen,
vinogradu mome rukosadu,
ko ga redi, ko mi ga upravlja!"
Kad Stojane vinogradu dojde 35
on u njemu staru majku najde,
gdino cvili i suze proliva
i vinograd suzama zaliva.
Božju joj je pomoć nazivao:
"Bog pomoga starice nevojna, 40
što ga cviliš, koja ti nevolja?"
„„Ja ga cvilim, jer mi je nevolja,
imala sam mog Stojana sina,
kad su Turci Kotar zarobili,
zarobiIi mog Stojana sina, 45
i njega i Smiljanić Ilu.
Evo ima devet godin' dana,
devet godin', deseta nastaje,
ni Stojana ni od njega glasa,
danas mu se razudaje ljuba, 50
u dvoru mu kićeni svatovi,
pa ga cvilim, jer mi je nevoja."
Kad je Stojan majku razumija,
pak je svojoj kući poletija,
poletija kajno sokol živi 55
a u dvoru svate zatekao.
Božju im je pomoć nazivao:
„Bog pomogo, kićeni svatovi!"
Oni su mu Boga prihvatili,
i čašu mu vina nalivali. 60
Kad se Stojan vina ponapija,
kićenima svatin besidija:
„Boran vama, kićeni svatovi,
je li testir da zapivan ovdje?"
„„Jeste testir, a zašto, da nije!"" 65
Pak zapiva Janković Stojane,
pak zapiva iz grla tankoga,
glasnovito, ali tankovito:
„Gnjizdo vila tica lastovica,
gnjizdo vila devet godinica, 70
devet godin, deseta nastala,
k njoj doleti živi zen-sokole,
od stolice cara čestitoga,
pa joj ne da da razvije gnizda!"
U to ga je pripoznala ljubi, 75
pak dozivlje zaovicu svoju:
„Zaovice, rođena sestrice,
evo t' brata gospodara moga."
Svi svatovi mukon zamuknuše,
al' ne muči Janković Stojane, 80
već dariva kićene svatove,
kom košulju, kom svijena pasa,
mladoženji rođenu sestricu,
za namisto svoju vjerenicu.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
