Iz oči od vile ka ljubko tancaše

Izvor: Викизворник
Iz oči od vile ka ljubko tancaše
Писац: Динко Златарић





 


PJESAN CXXIX

   Iz oči od vile ka ljubko tancaše
Ljubav lûk i strile proć meni metaše,
   i tač me raždeže, nastrilja i smuti,
da me smrt doseže u muci priljuti.
   Čim srce s tej rati topi se i prži, 5
svaka se moć skrati, ka život uzdrži.
   Veće duh u taj čas iđaše iz tila,
kad se ču sladak glas, gdi spivat sta vila.
   Onijem se zabavi, oćutiv tuj slados
ka nova postavi u nj kripos i rados. 10
   Iz prsi ne pođe; živ sam lje, ako lik
s milosti ne dođe, neće dug bit moj vik.
   Po sebi dano nî svim ranam zacijelit,
a oganj sveđ čini u pepel srce it.



Izvor[uredi]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXI, Djela Dominika Zlatarića, str. 242-243.


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Златарић, умро 1613, пре 411 година.