Šena peta
Klori, i skup vila
Klori:
U kojojzi strani svijeta
dragu ćemo vil iskati? 420
Ka dubrava glasovita
Io će nam ukazati?
Koja pustoš, ka li spila
dragu vila ugrabiti
nam mogla je, ka li skrila 425
nje je ures plemenlti?
Ko be od nje glas nam dati,
ku zaludu svud slljedimo
i ku za moć obaznati
svake zemlje prlhodimo? 430
Druga vila:
Sve mi srce nešto pravi
zaludu se da mučimo
naći ovoj u dubravi
drugu svuda ku slidimo,
tolikomu er po trudu 435
da se ikako može naći,
našu ispunit za požudu
imala bi k nami izaći!
Treća vila:
Ah, da se ovo vik ne zgodi,
što se straši srce moje, 440
i što pri ovoj hudoj zgodi
strah u meni goneto je!
Tko zna od nas da se prije
sama u lov uputlla,
i da huda tu je nije 445
samu ka zvijer razdrpila,
tere za njom tu trčeći
čim je žudi pogubiti,
prihuda se zvijer braneći
njoj htjela se osvetiti? 450
Ali bismo biljeg odi
od takoga mi poraza
našli, da se to njoj zgodi,
strah i ljubav što mi ukaza.
Četvrta vila:
Hod'mo, druge mê ljubjene, 455
starom ćajku glas nje dati!
Tko zna vode na žudjene
da se opet ona vrati,
nu da ki glas tu čujemo,
i što sadar sve cijenimo 460
izgubjeno da nađemo,
i da š njom se veselimo;
nu da nam je on ukaže,
i da naše sve dreselje,
ke nam obraz kroz gnjiv kaže, 465
još se obrati u veselje?
Kor:
Zaludu se čovjek muči
za stvar koju dohititi,
koju višnji zgar odluči
da mu skrovna ima biti, 470
i ludos je prava iskati
suproć volji od udesa
ali stvar ku hotjet znati
na sramotu od nebesa.
Sve što godjer oko vidi 475
i ne vidi na ovom svitu,
sve višnjega volju slidi
i zapovijed vjekovitu.
Kad mu je drago uslišiti
ljuske molbe, pomno čuje; 480
kad li ih hoće pogrditi,
kô vladalac pogrduje.
Što čestite ljudi čini,
od izgara sve izlazi:
ki je naš život, ki su čini, 485
sve to višnji zgara pazi,
koga iz ruka moć uteći
tašta je miso, pamet luda,
er njegova sama osuda
stignut te će ne trudeći. 490
Nu još isti u njem stoji
i život se na nj naslanja,
i što čovjek ovdi osvoji,
sve se u vijeke njemu klanja.
