I uzvisuju dva surla urla,[1]
I uzvisuju po vedru nebu,
I udariše krilma u more,
I razbiše mi more na troje,
I upadoše u jelov lomak,[2]5
I ugledaše ribe bilice,
I ugledaše i ufatiše,
I metnuše ih u zlatno bljušće,[3]
I pokriše ih bilom tkanicom,
I odnesoše knezu Lazaru: 10
»Evo mi tebe, kneže Lazare,
Evo mi tebe ribe bilice,
Brace Đurice to zlatno bljušće,
Sestre Marice bile tkanice.«
„Zbomik za narodni život i običaje Južnih Slavena". Jug. Akademija. Zagreb, 1934., XXIX/2, str. 213-228, Joca Ćosić, »Narodne pjesme (Rekaš u Rumunjskoj)-Drugo kolo., str. 219.