Hutba muftije Ibrahima Halilovića od 14. maja 1993. godine

Izvor: Викизворник

Hutba muftije Ibrahima Halilovića od 14. maja 1993. godine[1]

- MUFTIJSTVO ZA BOSANSKU KRAJINU
- ISLAMSKA ZAJEDNICA U BANJOJ LUCI


Broj: 148/93
Datum, 14. maja 1993. god. - P E T A K (DŽUMA)

BISMILLAHIRRAHIMANIRRAHIM,


Draga braćo, poštovane sestre i majke !
Drage naše džematlije !
Najtragičniji dan u našem životu neosporno je bio 7. maj 1993. g. kada su porušene naše drage nam džamije FERHADIJA i ARNAUDIJA. Sasvim je razumljivo da je to neizreciv bol svih nas, svih čestitih i poštenih ljudi, bez obzira tko oni bili i gdje živjeli.
Na ovaj veliki bol nadovezuje se miniranje džamije na Vrbanji, koje se desilo 11. maja 1993. godine. Džamija je teško oštećena, a munara je prepolovljena. Sve te rušilačke radnje vršene su u „Gluho doba“ noći.
Sva dosadašnja skrnavljena naših džamija, a kojih je bilo na desetine, bila su samo uvertira vandalskog rušenja FERHADIJE i ARNAUDIJE. U ovoj nezapamćenoj tzragediji i velikom zlu, koje nas je snašlo kao nikada do sada, veoma smo ponosni što mi, kao ljudi i muslimani, nikome zlo ne ćinimo na ovim našim prostorima. Rušenje džamija FERHADIJE i ARNAUDIJE učinjen je svojevrstan genocid nad muslimanima, a raščišćavanjem ostataka porušenih džamija i odvoženjem istih na deponiju gradskog smetljišta , evidentan je čin pojačanog etničkog čišćenja nad Muslimanima u našem gradu.
Oni koji ovo uradiše i koji nam ovo rade na najbezkrupuleznij način su bez imalo ljudskosti, vjere i kulture, to kao takve će i istorija obilježiti u najnegativnijem svjetlu. Porušene drage nam džamije su odoljele kroz 400 i više godina svog postojanja raznim prirodnim i neprirodnim kataklizmama, ali ovom zlom vremenu i njihovim nakazama u ljudskom obliku nisu mogle da odole.
I pored svega što nam se dešava mi smo čvrsto odlučiti ostatiu ovom našem gradu, na svojim kućnim vjekovim ognjištima i u ovim podnebljima. U tom smislu nikakvih dilema nesmije biti, niti pojedinačnih, niti familijarnih, niti džematskih, a samo jedini Allah-dželešanuhu zna šta će s nama biti i što će s nama On uraditi. Vjerujemo Ga čvrsto i uzdajmo se samo u Njega! Neka svaki naš imam bude pokretna džamija, a svaki muslima pokretni šehadet.

./.

Reference[uredi]

  1. Meheljić (2015), str. 37

Literatura[uredi]