Grad gradio Koviljiću.
Što bi za dan sagradio,
to bi vile oborile.
Meće stražu Koviljiću:
povrh gore mrke hrte, 5
pokraj vode sokolove,
a na kraju mlade momke.
Kad je bilo po pol noći,
al eto ti bijele vile,
stade grade obarati, 10
mrki hrti zalajaše,
sokolovi zapjevaše,
mladi momci potekoše,
a najbrži Koviljiću,
uhvatio bijelu vilu. 15
Molila se bijela vila:
»Pušćaj mene, Koviljiću,
kazat ću ti troje bilje,
jedno bilje, Koviljiću,
nosit će ti vihar konja, 20
drugo bilje, Koviljiću,
bit ćeš sretan med gospodom,
treće bilje, Koviljiću,
bit ćeš mio djevojkama.«
»»Oj budalo bijela vilo, 25
dok je mojem konju zobi,
nosit će mi vihar konja;
dok je ruku i pameti,
bit ću sretan med gospodom;
dok je moga bijela lica, 30
blt cu mio djevojkama.««
