Glasom ja dan i noć prizivam krjeposti,
jer slavit sa svu moć rad bih tve ljeposti.
Raju sja danica od zvizda najsvitlja;
takoj ctiš, Anica, međ vilam svih liplja.
Akvile krjeposti nitko nas ne ima, 5
ter se tve ljeposti pozirat ne prima;
cić ako tko gleda veseli tvoj obraz,
stvori se od leda ter kopni kako mraz.
Jer sjaje promineš i kud se ti ozriš,
svitlostju prosineš ter suncem sva goriš. 10
Od raja dar imaš da t' ličca zorom zre;
ljepos vil vazimaš ka godi s tobom gre.
Zato je svak vesel, obraz tvoj videći,
zato je svak dresel, srcem ga slideći;
ar si drag viditi, moj venče gizdavi, 15
nu je trud živiti u željah ljubavi.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.