Gizdave mladosti i vi svi ostali

Izvor: Викизворник
Gizdave mladosti i vi svi ostali
Писац: Џоре Држић


Gizdave mladosti i vi svi ostali



Gizdave mladosti i vi svi ostali,
   U ovoj radosti ki ste se sabrali,

Jur ja sam po kom se dobra kob nariče,
   Togaj cić svi mnom se, gdi priđem, uzdiče.

Odasvud tuj slava s veseljem prihodi 5
   Jak ponjem kad trava litnji cvit usplodi.

Razlici svi ljudi, sve sunce št' obsiva,
   Na rados jur svudi svak mene priziva,

Er iz mojih usti, što godir se reče,
   Sve nebo dopusti i sve se toj steče. 10

Tim priđoh da ove ja vidim radosti
   Kej vas svit sad slove veselo zadosti,

I da zna svaki vas, ar ću navistiti,
   Ovdi za kratak čas blagosov čestiti

Toj vili ka sama u kruni od zlata 15
   Odasvud meu vama biserom jur cvata,

Krostoj me svi milo sad ovdi slišite,
   Najliše ti, vilo, rumeni naš cvite,

Da bi uživala jak rajem združena
   Sve dni sva ostala naprida vrimena! 20

Saj svit da t' zavidi vas tvoj vik i potom,
   Najliše ki vidi da si s tim životom.

Neka t' slavno ime uvike ostaje,
   Ako i sva vrime svitovna skončaje.

Gdi godir kad dođeš, tuj svudi pokojan 25
   Zdravjem da mir ođeš, nebesom dostojan.

Ne samo človiku nu svakoj živini,
   Da sve za tvu diku skladno se sjedini.

Neka su općene sve zviri zemaljske
   I ribe vodene i ptice nebeske 30
 
U toj slavi steći, vas sî svit blaženstvom
   Da se bude reći drug s rajscim kraljevstvom,

Gdi čudno s grlicom sokoli miruju
   I meu drobnim pticam po dubju stanuju,

Ni se boji smrti u toj zec travici 35
   Gdi su brzi hrti i vižli slidnici,

Oholi još lavi tere zviri tvrde.
   Neka se ne pravi nejačih da grde.

Košuta još plaha po polju općenu
   Da pase bez straha travicu zelenu, 40
 
I jelin lagahti od lovac litnji dan,
   Bez sumnje da dahti gdi k vodi gre žedan

Sve ti se toj zbudi, neka svit dai sada
   Počine od ljudi kih volja uzvlada.

Još kraji ter more i vitri studeni 45
   Mir skladno da stvore meu sobom združeni.

Oda svake strane na saj svit toli lip
   Da zemlja ostane u jedan vični hip

Travicom zelenom sve dni se dičeći
   I ružom rumenom rajski miriseći. 45
 
Jak lipo prolitje ljepše vidit zlata,
   Razliko kad cvitje po poljih uzcvata

I rosom uzsiva jak drobnim biserom
   Ki vrî ter dopliva s istočnim jezerom.

Da slavic žalosno i tužno cviljenje 55
   Svrne u radosno i milo spivanje,

U taj pokoj steći iz glasa dan i noć
   Svak čas te slaveći nada svu svoju moć

S ostalim ptičicom s tobom se dičeći,
   Ar meu svim divicam anđel se mož' reći. 60
 
Taj slavna čudesa u vik ne skončana
   Budući s nebesa kroz te, vilo, dana

Da svako stvorenje sve dni vika svoga
   Za tvoje življenje vinu moli Boga.

Glas jedan smiljeno u dne i u noći 65
   Puštaje ljuveno vrh svoje sve moći:

O Bože jedini, ki svemu budući
   Stvoritelj istini i kralj primoguči,

Umrlih moljenje ako t' je ugodno,
   U kom je sniženje sve za te podobno, 70

Budi milos tvoja u semuj životu,
   Da ovaj gospoja prodlji svu lipotu

U sî hip mladosti vično pribivaje
   A nîdne starosti vrh nje vlas neimaje.

Pokle s' dal da zmija nigdar se ne stara, 75
   Ka se u krug svija i rani jad stvara,

Toj se zna očito jer kripos tuj ima
   Da svako jur lito mlados na se prima.

Eto još meu ptice, prave nam, na saj svit
   Jedina fenice da će vično živit 80

U istok na gori, ka se sama stavlja
   Srid ognja da gori i pak se ponavlja.

Krostoj, višnji Bože, ne daj nad tom vilom
   Da igdar smrt može hvalit se svom silom,

Zač kroz nje liposti množi se silimo 85
   Da tvoje milosti u raju vidimo,

Misleći u sebi: ka ima bit slava
   U tvoj dvor pri tebi, gdi se sve poznava!

Jur pokle ćutimo taj pokoj i rados
   Ovdi ku vidimo kroz ovuj tvu mlados. 90

Ka nam se anđel mni ne samo lipotom
   Nu svim što ne tamni, Bože, prid pravdom

Toj li ju igdar hoć' uzet s' svita segaj,
   Čin' da nas smrtna noć obujmi prî tegaj.

U njem tej žalosti neka ne čujemo 95
   I da tej grdosti vidit ne budemo,

Ka bi za njom bila, a toj sam dobro znaš,
   Ar je ovaj vila sva dika i mir naš.



Извор[uredi]

Stari pisci hrvatski, knjiga 33, Džore Držić: Pjesni ljuvene, strana 24-27, Jugosalavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1965.


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоре Држић, умро 1501, пре 523 године.