Doj, višnji moj Bože, veliku t' ima moć

Izvor: Викизворник
Doj, višnji moj Bože, veliku t' ima moć
Писац: Шишко Менчетић
221. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.


Doj, višnji moj Bože, veliku t' ima moć




Doj, višnji moj Bože, veliku t' ima moć
   poznati tko može što će bit ali doć;
   kako je on poznal, kad javi svît ovu,
   tko jo' je ime dal da Slavom nju zovu.
Zač birek krjeposti poznal je od zvizda, 5
   jer u nje ljepasti zbrat se će sva gizda,
   koja se dostoja pripivat u slavi
   i da se gospoja od slave još pravi.
Ter će vik uviku i po sva vrjemena
   sloviti za diku glas od nje imena; 10
   zašto ja ne vime na svitu dosada
   da veće toj ime g dilu se priklada.
Uresni nje uzras kako cvit izniče,
   od koga vas ukras k sunačcu priliče;
   ter kako Dijana među vil od gore 15
   ona se izbrana visinom reć more.
Kad vidim prislavnu nje lipos gdi hodi,
   mni mi se po ravnu da tanac izvodi;
   toliko gizdavo uzgrede nje rados,
   ter mogu reć pravo: zamami svu mlados. 20
Kada li obraz svoj u ljepos postavi,
   svak bude reć ovoj: "Ovo raj gizdavi!"
   zač u njem ugleda svitlosti sončan'je,
   koja se mnit ne da da ima skončan'je.
Pozrite nje čelo, u kom će svak vidit 25
   još ništo veselo što čini zavidit,
   što hrlo človika s vidin'jem razdili, -
   svitloća tolika na njem se zabili.
Gdi čista grimiza toli se dobavi
   kim ličca naniza, ter gore ljubavi? 30
   ter birek da prosu niza nje naredno
   bili džilj i rozu, da cafte zajedno!
Kad ona otvori dva svitla pozora,
   svitlje dan ne stvori istočna taj zora;
   ter toli izročit pridragi nî kamen 35
   ki more svidočit od očic nje zlamen.
Tko da tuj ne susta u želji ljuveni,
   gdi cafti iz usta njoj koralj crveni
   purpurom van roze? ter kada govori,
   jakino od rose da se cvit otvori. 40
U željah što hrlo on začne umirat
   pribilo nje grlo tko stane pozirat?
   Zač birek sve da je povito džilji još;
   zatoj se gledaje, človiče, zabit mož.
Stani svak misleći ove nje liposti 45
   koje ja izreći ne imam kriposti;
   jer vele veće jes negoli govoru
   prislavni nje ures za milos ki dvoru.
Nu kad bi postavil tko pamet na nje um,
   tadaj bi sam pravil: "Ovdi je vas razum, 50
   ovdi je vas razbor koji bi dal odvit,
   ako bi gdi na zbor stekal se vas sî svit."
Zatoj je, dim, ovu slaviti još pravo
   i Slavom da zovu nje ime gizdavo,
   ako bi Homero i Virgil na sviti, 55
   koji su jezero lijepu stvar slaviti.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.