Rano rani kićena divojka
Prije zore i žarkoga sunca;
Rano rani i Bogu se moli:
"Daj mi, Bože, oči sokolove
I bijela krila labudova, 5
I zeleno perje paunovo.
Da priletim priko Nevesinja,
Da izletim navrh poglednika.
Da ja vidim svoga suđenika!"
Bog joj dade oči sokolove, 10
I bijela krila labudova,
I zeleno perje paunovo,
I prileti priko Nevesinja,
I izleti navrh poglednika,
Ona gleda svoga suđenika. 15
Kod njeg side do tri kuđenika:
Jedni vele: „sana i drimljiva."
Drugi vele: „neljupka je roda."
Treći vele: „ljuta kano guja."
Ljuto kune kićena divojka: 20
„Ah, neka vas, moji kuđenici!
Koji veli: sana i drimljiva,
Nejmo sanka do Jurjeva danka!
Koji veli: neljupka je roda,
Ne ljubio od srca poroda! 25
Koji veli: ljuta kano guja,
Guja mu se na srcu savila!
Na srcu mu zimu zimovala
O Jurjevu gn'jezdo zametnula!
U po ljeta ptiće izvodila, 30
Ljute ptiće: šarene gujice!"
Iz ostavštine bosanskih klerika u Đakovu od god. 1850., III., br. 11. Bosna
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 197-198.