Da možem ja tebi izreći, sunačce

Izvor: Викизворник
Da možem ja tebi izreći, sunačce
Писац: Шишко Менчетић
31. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.


Da možem ja tebi izreći, sunačce




Da možem ja tebi izreći, sunačce,
   što pati u sebi me željno srdačce
   ne tebe, ma kamen činil bih još smutit,
   činil bih još plamen ljuveni očutit.
Danu mi, ružice, toliku boljezan, 5
   tolike tužice zadaje ljubezan,
   ar skončah svu misal ter želju smrt združit,
   u ti sam ja čisal da ne vim ni tužit!
Ne znam red ni čelo odkuda da začnu
   živin'je dreselo i muku jur plačnu; 10
   nu tako t' živiti, pogleda' moj obraz,
   u kom ćeš viditi kakav je tvoj poraz,
u kom ćeš viditi koje su boljezni
   svaki čas sliditi stril tvoje ljubezni,
   ter mene čimgodi nadil' tva lipota, 15
   ali me slobodi gorkoga života.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.