Ja, ka bih u njegah razbludnih hranjena
mlađahta ter luda
djevojka, za moći odahnut od truda,
s kim tužeć grem svuda
u tebi kuplju se, o rijeko studena,5
i tvojom studeni ne mož mi plamena
ugasit ljuvena.
Scinju, da ta ljubav, koja me sve mori,
s tobom se zgovori,
da prsi me vruće10
ugasit ne budeš kroz vale tekuće.
Za ku stvar nemilo
počeću sad te klet: oh da bi tve vrilo
jadnim se zmijami tač ljuto smutilo,
da te svi pastiri i vile gizdave15
pomrznuv ostave.