Cvrčak i mrav

Pjevao je cvrčak
mali ljeta sjaj,
a kad se jesen svali,
čarobni pođe maj
i studen dunu prva:
ni muhe,niti crva.
Susjed ode mravu
kuneći ljutu glad:
Smiluj se jadu pravu,
pomozi,brate sad!
Uzajmi dva-tri zrna,
ma kakve hrane daj,
čim prođe zima crna,
vratiću zajam znaj.
A mravu teško pada
da od svog znoja da,
pa reče:Gdje si tada
bio kad sunce sja?
Razbludnog ljeta čari
i mjesečine san,
pjevao sam sa puno žari
kroz veče, noć i dan.
Pjevao mjesto rada!
I moj sad hoćeš trud!
E, brajko,igraj sada,
dok vjetar svira stud!