Buduć moja liepa vila
jutros u zoru
na svom pozoru
pozlaćeni vlas razvila
niz nje vrat bieli, 5
kojiemi čestokrat
srdašcem duh dieli,
tih joj vjetrić oko lica
za'edno s ljubavi
igru postavi; 10
ukrade joj pram kosi
ljubav nje svjesti,
od kih tuj hitro stav
htje mrežu splesti.
Kom uhiti mene tužna 15
i poda njoj u dar,
ne znam za ku har,
ka me držeć tako sužna
milos ne ufam,
a kroz nje svegj liepos 20
prži me goruć plam.
Da mi hoćeš riet' istinu,
ka te čes ljubavi
s vjetrom tuj stavi,
da uzrokom ja tiem ginu 25
suzami zgubiv vlas,
noseći krut kami
uz goru na svak čas.
