SKAZANJE ČETVRTO
TATARHAN ORITRIJES I VILOZMAJ NJEGOV SVJETNIK
ORITRIJES:
I ovako je Bisernica,
Vilozmaje, druzijem dana,
i viteška ma desnica
još miruje segaj dana;
i mogo je na svem sviti 890
nje ljepote ne izrečene
prid ugrskijem kraljem biti
dostojniji drugi od mene;
i vjera se njih svršena
za moj prikor jur nahodi, 895
i dostojstva ma hrabrena
ne imaju mjesta odi!
Tatarhana Oritrijesa
vjerenikom ne uzeti,
koga ime puno uresa 900
po svem svijetu svijetlo leti;
tatarhana, koga žude
sve tatarskijeh kralja kćeri,
da ljubovnik njima bude,
za njih mladijeh da se vjeri; 905
tatarhana, ki carice
dostojan je svijeta ovoga,
a neg jedne djevojčice,
kćere kralja ugrskoga!
Ne, ne, da se svijet pogubi, 910
da se zemlja satariše,
a da stečem lijepu ljubi,
za ku srce me uzdiše!
Da se kruna satre ugarska,
da od nje traga ne ostane, 915
da se sila sva tatarska
bude svesti .u ove strane,
vojskam pješac i konjika
sve da se ovo tle pokrije,
da se u krvi Dunaj rika 920
sva zamuti, sva poplije!
Što cknim s taštijem besjedama?
Same bojne me kriposti
jedna je sablja moja sama
za steć dragu vil za dosti. 925
I oca i nje vjerenika
i sve zemlje na sramotu
hoću osvojit punu dika
izabranu nje ljepotu.
Sam ja danas bez ikoga 930
svega puka prid očima
posred grada budimskoga
oteću ju silom njima.
VILOZMAJ:
Svijetli kralju nad sve kralje,
koga slava uzmnožita 935
prostira se vele dalje
nego sunčan zrak dohita,
srdžbu ustavi srca ognjena;
nije oružje od potrebe,
za činiti da žudjena 940
Bisernica ljubi tebe.
Plemenitu diklu ljubit,
a kroz prike smeće i boje
ćaćka i pleme nje pogubit,
djelo u sebi protivno je. 945
Ne podnosi ljubav silu,
trijeba je molit, ne prijetiti,
kо god hoće lijepu vilu,
koju žudi, osvojiti.
Da si kralju ugrskomu 950
tvoje misli činio znati,
da ti ugodnu srcu tvomu
svoju kćercu bude dati,
s drage bi se, scijenim, volje
od njega ti pogodilo, 955
i ugrsko da pristolje
s tve bi vjere srećno biło.
ORITRIJES:
Ja se snizit, ja moliti,
kralj i vitez take od scijene,
ki od svijeh kralja imam biti 960
moljen da uzmu zeta mene!
On je meni na kolena
sa svijem rodom imo pasti,
da njegova kći primjena
za ljubovcu me je od vlasti. 965
Ma desnica treskovita,
vas od ke se sjever boji,
što ja želim, da mi pita,
me hotjenje u njoj stoji:
s mojom častim, s mojom scijenom 970
ona mene danas ima
sadružiti s vil ljubjenom
u istom gradu od Budima.
Za steć diklu glasovitu,
s kojom srce me pribiva, 975
imam jakos svemu svitu
uhitit se suprotiva.
VILOZMAJ:
Sam se uhitit svijem svijetom,
jednu diklu za osvojiti,
to ne može nego štetom 980
i s pogubom tvojom biti.
Za sve ti si vitez prvi
nad viteze sve sjeverne,
junjačkoga stasa i krvi,
i kriposti pun zamjerne; 985
i Ugrini su ćudi vrle,
i slovinski zatočnici
nad viteze sve umrle
glasoviti i velici.
Svak čas bojne glas desnice 990
po svijeti se veći šira
brata lijepe Bisernice,
hrabrenoga Gradimira,
a nije mjesta, gdi ne slave
nje silnoga vjerenika, 995
brata ohola Captislave,
za prvoga zatočnika.
S njima danas vrhu tega,
da njihove vjere urese,
svi najbolji svijeta svega 1000
vitezovi nahode se.
Njih uvrijedit, kijem nije broja,
viđ od mudre je li svijesti,
i može li želja tvoja
svrhu svoju tako sresti; 1005
i toliko veće, kada
po vilinjoj mojoj moći
s malo truda dikla mlada
može u ruke tvoje doći?
Na moguće moje pjesni 1010
oholi se pako stresa,
mrči sunčan zrak uresni,
zvijezde lete s gar s nebesa,
treskovima zamne oblaci,
sahne dubje, cvijetje, i trava, 1015
zemlju tuku gradi jaci,
tvrdi mramor omehšava.
Vješ odkrivat ja sam ljudem
sve dohodne sreće i zgode,
uzaznati netom budem 1020
dan čas i hip, kad se rode.
Za to bivši odhranio
malo i mlado tebe dijete,
i svu sreću prividio,
ku ti ovdi zvijezde prijete, 1025
ne bih uzeo s tve plahosti
ova prijetnja da se ispuni,
i da bojne tve mladosti
u nevrijeme cvijet se otruni.
ORITRIJES:
Ja zvijezdami ne vjerujem; 1030
ova je sablja zvijezda meni,
njoj se samoj držan čujem,
prida mnom je ona u scijeni.
VILOZMAJ:
Bitće vrijeme, kad viteška
tva će sablja ukazati, 1035
da hrabrena djela teška
ti umiješ djelovati.
Čin' da je prvo u tvoj vlasti
lijepa dikla, ka te rani;
pak pun bojne oholasti 1040
proć svemu je svijetu brani.
I bratu i nje vjereniku,
junački se s njimi rveći,
čini poznat, da nje diku
ti dostojan sam bi steći, 1045
i da ugrski svi junaci
i Slovinci plemeniti
iz tve ruke nijesu jaci
dragu plijenu sloboditi.
A sada bi svak cijenio, 1050
da ti moliš u jedno i prijetiš,
tim ustegni gnjev nemio,
er njom sprave moje štetiš.
ORITRIJES:
Za kratko ću vrijeme ustavit
ognjevitu moju silu, 1055
neka vidim, kо ćeš stavit
moje u ruke lijepu vilu;
i od tebe ako mi se
prije sutra ne pogodi,
rodne u gore tja dijeli se, 1060
ni mi na oči već dohodi.
