Igra kolo na buništu,
Čula baba na ognjištu;
Iverom se počešljala,
Blatom kose namazala,
Ostrugom se opasala, 5
Qrahom zube nakitila.
Ona ide k onom kolu,
Pa se hvata nuz 'no momče,
Nuz 'no momče mrkušasto.
Momče mrko babi mrsko, 10
Momče bilo babi milo.
Al govori mlado momče:
„Id' otale, stara babo!"
Rasrdi se stara baba,
Ona ide u goricu, 15
Ona bere troje bilje:
Jedno bilje „primamilje",
Drugo bilje „sam-dokasa,
Treće bilje „od-ovamo"!
Koje bilje primamilje, 20
Ono bilje na dnu lonca!
Koje bilje sam-dokasa,
Ono bilje na po lonca;
Koje bilje od-ovamo,
Ono bilje na vrh lonca. 25
Kada zače lonac krčat,
Zače mlado momče trčat:
„Hvaljen Isus, draga dušo!"
Nasmija se stara baba:
„A ja nisam draga duša, 30
Veće sam ja stara baba."
Al govori mlado momče:
„Ta ti nisi stara baba,
Nego si ti duša draga!"
Hrvatske narodne pjesme, knjiga šesta, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio drugi, Ženske pjesme, sveska druga, Pričalice i lakrdije, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, izdanje "Matice hrvatske", Tisak dioničke tiskare, 1914. str. 236.
