PRIKAZANJE TREĆE
ARMIDA sama:
Dijelio se, i mogo je, 1045
ah, poreda s prijekom smrti
raskončano srce moje
ni čas jedan ne pokrti;
ne pokrti ni čas jedan,
ni mi kratko pomoć odi 1050
ktje dat krvnik nepravedan
u priljutoj mojoj zgodi;
i ja jošte lubim njega,
ucvilena plačna stoju
sred pustošna mjesta ovega, 1055
ter osvetu ne ištem moju!
Što već suzim, što već cvilim?
Da li ne imam, da me osvete
proć neharnijem hudijem dilim,
druga oružja, druge osvete? 1060
Progonjen će biti od mene
hudi izdavnik, da se skrije
sred propasti zle pakljene;
i to m' mjesto skrovno nije.
Već ga stiže, već ga hita 1065
gnjevna i snažna moja sila,
i srce mu vrlovita
raskidiva na sto dila,
neka je silni i nepraví
krvnik, uzrok moga vaja, 1070
svim nevjernim izgled pravi . . .
Nu što velim? gdi sam sada?
Tužna Armida! onda imaše
satrt huda neharnikaj
kad ga robom tvojijem držaše; 1075
sad si docna vrla i prika.
Nu ako lijepos i svijes znana
što god može na svem svijeti?
Na brijeme sam, ah, izdana
ma ljepoto, ti se osveti! 1080
Moja lijepos, ka je od zlata
izvrsnije dike i slave,
podobna će biti plata
dobitniku krvne glave.
Ljubovnici slavni moji, 1085
oto se od vas veće prosi
djelo, ke trud sobom nosi,
ali slavnu čas dostoji.
Ja i moja vlas moguća,
i neumrla čas sa više, 1090
biće onega, ko bjeguća
nevjernika satariše.
Ako za ovo ne dostojim
bit kupljena s mom ljubavi,
о ljepoto, ja te brojim 1095
dar neplodan od naravi;
o, ljepoto bez koristi,
ja se odričem tebe veće,
vlasti mi su me mrzeće,
omrzo mi je život isti. 1100
Majka mi je moja kriva,
ka me rodi za me štete;
samo ufanje od osvete
jošte čini, da sam živa.
Ali što već ovo pazim, 1105
ter se druzijem putom hrla
ne upućujem, da porazim
nevjerniku huda i vrla?
О nakazni strahovite
pakljenoga jaza ohola, 1110
hrlo mi ovdi dovedite
strasnijem zmajim vrla kola.
Ja se hoću ponijet s njima
u rođene strane od svijeta;
što krzmate? potrebu ima 1115
od brzine moja osveta.
