PRIKAZANJE DRUGO
SREĆA U PLAVI I ISTI
SREĆA:
О bojnici puni hvale,
u plav moju uljezite,
s kom slobodno ja srdite
očeanske brodim vale,
ku svi vjetri dvore, i svako 985
teško brijeme njoj je lako.
RINALDO:
Žestok vaj me cijepa i srce prihodi,
gdi vila prilijepa ostaje sama odi.
UBALDO:
O viteže, tvoja kripos
ne dostoji, da se smami, 990
pobjeguću slidit lipos
među tancem i vilami.
Na visokoj strmoj gori
sred sjevera i sred leda
od kriposti stoje dvori, 995
iz kijeh ona vas svijet gleda.
Tko ne trudi i ne muči,
i svom srcu ne odoliva,
dvora se ovijeh vik ne kuči,
slave vijeku ne dobiva. 1000
Da li ti ćeš usred ove
tamne zemlje ležat tmina,
zaboravjen od visina,
krepka kripos gdi te zove?
Tebi narav za tve hvale 1005
glavu dignu put nebesa,
i poda ti nad sve ostale
duh plemenit pun uresa,
neka uzgori gledaš, neka
kroz hrabrena djela slavna 1010
glas dobiješ, s kijem do vijeka
tva će slava živjet stavna.
Još ti poda brze i hrle
srdžbe, ne ti da se njima
kroz zavade služiš vrle 1015
s pobunami krstjanskima,
i da tebi budu one
nerazborna uzrok gnjiva,
i razlogu suprotiva
budu u tebi želje smione; 1020
neg da njima puna dike
oružana kripos tvoja
jača udire posred boja
na nevjerne protivnike,
i da ohole sretat bude 1025
s većom snagom bijesne želje,
nerazložne, plahe, i hude,
unutrnje neprijatelje.
Tim se umjej njim na sviti
znan i svijestan vojevoda 1030
u one stvari sveđ služiti,
za ke ti ih narav poda,
i razborom mudra svjeta
sad ih smlači, razgrij sada,
sad ustegni, sad opeta
uzdu im pusti i njih vlada.
KARLO:
Znana je tva besjeda i mudra i prava,
bježimo ureda iz ovijeh država.
RINALDO:
Za sve razlog da pribiva
u slobodnu meni veće; 1040
njeka sila milostiva
zadava mi gorke smeće.
Neka sam u smeći, krepka je ma odluka,
daleko uteći himbenijeh iz ruka.
