SKAZANJE ČETVRTO
KOR VITEZOVA IZVODI TANAC I PJEVA:
О ženska lijeposti,
himbena, laživa,
malo ti vrijednosti
u tebi pribiva. 2310
Tvoj posmijeh, tvoj pogled,
tva riječea slikuje
pokriven medom ijed?
iz nenad ki truje.
Drugo se bludna vil 2315
zazvati ne more,
neg smrtna ljuta stril,
nesvijesno neg more.
Tko se š njom sastane,
ter se pak slobodi, 2320
bijeli mu dan svane,
drugi se put rodi.
PRVI OD KORA:
Kad čekani
zrak sunčani
vrhe od gora jutrom zlati, 2325
vjetrić mili
s mirnijem krili
uzme iz tiha kad pršati,
na pridragi
trepet blagi 2330
sve dubrave vesele se,
i ljuvena
i rumena
rusa odkriva svoje urese,
more kaže 2335
lice draže
prid pršanjem veselijeme,
i u razbludi
po njem svudi
tance izvode ribe nijeme. 2340
Sasma tužan,
sasma ružan,
tko vjeruje toj tišini,
ter izdavnoj
i nestavnoj 2345
u ruke se da pučini,
za što prije,
neg se skrije
u zapadne dan dvorove,
ognjenito 2350
i srdito
more uzavri na valove,
tim stresena
i smetena
plav, koja se u nj uzdala, 2355
u istoj vodi
smrt nahodi,
gdje se jutros jes igrala.
Istu vjeru
i nevjeru, 2360
istu od mora narav drži,
nepoštena
huda žena,
kad stravljeno srce sprži.
КОR:
О ženska lijeposti 2365
himbena, laživa,
malo ti vrijednosti,
u tebi pribiva.
Tvoj posmijeh, tvoj pogled,
tva riječca slikuje 2370
pokriven medom ijed,
iznenad ki truje.
Drugo se bludna vil
zazvati ne more,
neg smrtna ljuta stril, 2375
nesvijesno neg more.
Tko se šnjom sastane,
ter se pak slobodi,
bijeli mu dan svane,
drugi se put rodi. 2380
DRUGI OD KORA:
Smamjen oni,
ki nasloni
u vil bludnu svoje ufanje:
šnjome dugu
nađe tugu, 2385
a prem kratko uživanje.
Lijepos ona
sva priklona
pogubi te najposlije,
ni blagosti, 2390
ni milosti
u nesramnoj ženi nije.
Nje su prami,
kim te smami,
i dušu ti gospoduje, 2395
ne vidjeni
vez pakljeni,
štetu i boles kijem ti snuje.
Nje su oči,
ke s istoči 2400
svijetlo ti se sunce čine,
strahovita
noć očita,
blago i pamet gdi ti gine.
Nje celovi, 2405
kim te lovi,
i nje riječca ljubežljiva,
čemeri su,
otrovi su,
gdi nemila smrt pribiva. 2410
Nje su čini
i načini,
ke ti licem s dvora kaže,
sve vuhvenstva,
sve himbenstva, 2415
mame, tlape, varke i laže.
Nje je blagos
sve nedragos
nemile su nje milosti,
smrtne i hude 2420
sve razblude,
smrad i prikor sve lijeposti.
KOR:
О ženska lijeposti
himbena, laživa,
malo ti vrijednosti 2425
u tebi pribiva.
Tvoj posmijeh, tvoj pogled,
tva riječca slikuje
pokriven medom ijed,
iznenad ki truje. 2430
Drugo se bludna vil
zazvati ne more,
neg smrtna ljuta stril,
nesvijesno neg more.
Tko se š njom sastane, 2435
ter se pak slobodi,
bijeli mu dan svane,
drugi se put rodi.
TREĆI OD KORA:
Strijeljate me,
ranjate me, 2440
oči vedre, usti medne,
uzdanomu
srcu momu
već ne imaste moći nijedne
Razgledo sam, 2445
razabro sam
u sramotah klete Alčine,
ko su grde
i zlosrde,
sve ke ovaki život čine. 2450
Nje grdoća
i nje zloća,
izgled budi svoj mladosti,
da s nemilom
bludnom vilom 2455
otrovne su sve radosti.
Prava rados,
prava slados,
na nebesijeh nahodi se;
kreposnima 2460
tuj djelima
naša duša uspenji se.
КОR:
Kako u kratko otok ovi
od lijepa se grub učini,
kako lice sve ponovi, 2465
u svem slično zloj Alčini!
Ko sramotna osta svijeme
vilenica grda i stara;
ко ne može dugo vrijeme
pokrivena bit privara! 2470
Lažive su segaj svita
veličine sve izvanje,
vele tjera, malo hita,
tko u njih stavlja svoje ufanje.
