Ah, ne rekoh ja istinu

Ah, ne rekoh ja istinu Pisac: Ivan Bunić Vučić

Ah, ne rekoh ja istinu

* * *

Ah, ne rekoh ja istinu
   kad ti rekoh, o Ljubavi,
   da nikada ne zatravi
   ovu vilu mu jedinu?

I da zlatna tvoja strila
   nje srdačce prem kameno,
   od mramora satvoreno,
   viku nije obranila.

Evo, vajmeh, za me vaje
   u zrcalu dočim gleda
   svu ljepotu, od pogleda
   svoga istoga smamljena je.

Ter za ures rajska lica,
   ke mâ mlados ljubi i dvori,
   ona ista kopni i gori,
   i istom je ljubovnica.

Ah, ohola svim gospoje,
   u vuhovnom podhibniku
   koji omili tvu priliku
   samoj cijenit dike tvoje,

poznaj, dušo mâ ljubljena,
   da ljepota tač zanese
   prem kako cklo razbije se,
   a prem bježi kako sjena.

---

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.