Neka suzim, nek' uzdišem
na daleče me radosti,
I AKO ljubim A NE izdišem
mogućstvo je tve lijeposti.
Još nakazni da najjače 5
meni se uzmu protiviti,
ja do vika tebe, brače,
dvorit' imam i ljubiti;
još tva lijepos hitra sobom
sred razbluDE ŠAli kada, 10
mene viječnijem veže robom,
duh moj plijeni, srce vlada.
Taku lijepos, ah jaoh, rit' ću,
tko da može ne ljubiti
za te vazda spravan bit ću 15
život smrtim promijeniti.
Lijepa i mila pčela ako je
mene upekLA, REkoh tako,
slatke jesu rane, koje
medna usta dijele ovako. 20
Kad ugledah crne oči
sred lijeposti plav rumene,
zlatan k'o LUK rEkoh skoči,
zlatnom strijelom ranit' mene.
Ah, MA REci, jaoh, ljubice, 25
već hoću li u pokoju
kad god ljubit' tvoje lice,
i uživat' lijepos tvoju?
Sred planine ove bijele
gdi me JAKA pripekl prži, 30
draga sjena jedne JELE
stravljen život moj uzdrži.
Iznać' meNI KE pokoje
ako želiš, jaoh, u smeći,
kad je uza me dobro moje, 35
onda je pokoj moj najveći.
Dobila jes jaoh, dobila
tva l'jepota srce moje,
O RAdosti draga i mila,
o ljubljena ma gospoje. 40
Na sam pogled lica tvoga
rob ost'o sam vjekoviti,
lijePE, REci, česti koga
da ne budu pridobiti.
Još da nebo doli pade, 45
gori a zemlja bude uziti,
srce i duša moja RADE
tebe ljubit' i dvoriti.
Ljuvenoga po sred boja
natječem se zaman s tobom, 50
sveđ o STANE slava tvoja,
većijem sveđ me vežeš robom.
Slatko 'e drago lijepo lice
u ljubaVI CElivati;
i još slađe — — — — 55
skrovnu rados uživati.
Nosi i budi svijem prol'jeće
tva l'jepota u cvijećicu,
sred prsi ti raste cvijeće
cvijeće CVJETA u tvom licu. 60
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, Djela Miha Bunića Babulinova Maroja i oracia Mažibradića marina Burešića, str.111-112, Zagreb, 1880
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Maroje Mažibradić, umro 1591, pre 433 godine.
