1941.
U hiljadu devetoj stotini
Četrdeset i prvoj godini,
To bijaše mjeseca aprila
Kad se digla sa zapada sila.
Osvajači malije’ naroda 5
Đe ud’riše, probiti se mora.
I na našu zemlju udariše,
Izdajničku vladu protjeraše,
Ministri nam zemlju ostaviše,
Pobjegoše do Londona grada, 10
Tužan narod ostade da strada.
Iz Londona dobro okom prati
Je li koga sad rodila mati
Da napane s koje bilo strane,
Fašistima da bi zada’ rane. 15
Hitler vodi munjevita rata,
Đe god može dva zazadi brata.
Cvetkoviću, nijesi ima’ pravo,
Zašto Rusa nijes’ u pomoć zvao?
Što si bratski predlog odbijao, 20
Čega si se, jadniče, bojao?
Zašto nijesi mislio na jade,
Što nas čeka, jedan ljudski gade!
Hitlera si uslužio, brate,
Da zavađa Srbe i Hrvate. 25
Tako rade nepismeni ljudi,
Zato nama sad tuđinac sudi.
Sada Hitler ubija i kolje,
Da miruje bilo b’ za njeg bolje.
C’jelom zemljom planule su žiže 30
I Kordun se na ustanak diže.
Musolini i on kuka sada,
Na Kordunu vojska mu propada;
U Karlovcu Talijan se tuži:
„Čuj, Hitleru, daj mi pomoć pruži. 35
Evo sada pre nekol’ko dana
Izgubismo jednog kapetana.
Poslasmo ga da ispita stvari,
Al’ nam narod planove pokvari.
On ostade u Debeloj kosi; 40
Domobrani vraćaju se bosi
Jer su pošli da uguše bunu
Po prokletom buntovnom Kordunu.
Vječna straža tu je bez promjene,
Tu se bore i djeca i žene.“ 45
Dok Talijan tako jadikuje,
Po Kordunu s’ buna proširuje.
Na sve strane sastaju se braća
Uzajmljeno da se brzo vraća.
Glavna baza Petrova je gora, 50
To bi, braćo, opisati mora’.
Pomenuću samo nekog tića:
Milutina druga Košarića
I Ćanicu Opačića druga —
Za dušmana to je bila kuga. 55
Evo s njima i Basara Mile —
To su sve tri sa Korduna sile.
Popović Bogdan iz Gornjega Skrada —
Takvom borcu ja se nijesam nada’.
I još mnogi junaci na glasu 60
Što ovaki zaključak donesu:
Svuda treba ceste prekopati,
Telefonske stupe porušiti.
Po Kordunu oganj vatra sija,
Iz kamena pišti ljuta zmija. 65
Te su zmije partizani ljuti,
Do slobode njihovi su puti.
Podiže se veliko i malo:
Stoj, Hitleru, ti prokleta alo!
Naiš’o si, nadao se nijesi, 70
Tvoji će se ugasiti bjesi!
Čuješ kako Musolini kuka,
Njegova si bio desna ruka.
Ti si žene i dječicu tuka’,
Stići će te osvetnička ruka! 75
Narode si mnoge okupira’,
Ovdje više neće biti mira —
Teško svakom ko u tuđe dira!
U Srbiji, Hrvatskoj do mora,
Diže s’ Bosna, pa i Crna Gora. 80
Slovenija, naše milo srce,
Nemoj žalit’ prolijevati krvce;
To je narod visoke kulture;
Prebac’te se, braćo, preko Mure,
Uhvatite sve granice tamo, 85
Što je naše nikome ne damo!
Tri godine tako se borilo,
Što smo htjeli, to se i stvorilo.
Crni Ante, Hitlerova slugo,
Jesi l’ znao da nećeš za dugo? 90
Svijet znade, više nije skrito,
Da je ovdje pobjedio Tito.
Drug je Tito zadobio rata
Jer ne dijeli Srba i Hrvata.
Svaka njemu nacija je mila, 95
Ponosi se, njegova su krila.
Partizani od naroda sviju
Zajednički crven barjak viju
I na njemu zvijezda petokraka,
Imaće je sutra zemlja svaka. 100
Druže Tito, sav te narod štiti,
Fašizam ćeš s nama pobjediti.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
