Jaoh, čemu na svit saj izidoh, odkli tač
sve dni je meni vaj družiti i gork plač?
Čemu li oni čas, kom vidjeh ovi svit,
o smrti, tvoja vlas na mene ne htje prit'?
Jaoh, ne bi čes huda nad mnom vlas imala, 5
nit' bi me od svuda žalosna sretala,
ljuvena nit' bi moć; gospođe svih vila,
po vas dan i svu noć sužna me vodila:
O živi bože moj, je li ki meni lijek,
da gorko ovakoj ne tužim vas moj vijek? 10
Svakojzi lijek rani naće se u travi,
a mene ništo ni' da lijeka dobavi,
Sama smrt u pokoj može me postavit',
i tužan život moj svih tuga izbavit'.
Može li gdje godi gorčiji, joh, stan bit' 15
neg' meni, joh, odi, gdje ću se pogubit'?
Ako me gluha smrt izbavit' ne bude,
život moj sam ću strt', da ođem sve trude.
Robovat' er služeć i sebi jad tvoreć
i sve dni tužeć, nikako neću već; 20
ter da li čes dobra živa me izvede,
srce me ku obra, da k meni dovede,
u svemu s njom rados imat' ću na sviti,
čestita i mlados naša će vik biti.
Izvor
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, Djela Miha Bunića Babulinova Maroja i oracia Mažibradića marina Burešića, str.117, Zagreb, 1880
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Maroje Mažibradić, umro 1591, pre 433 godine.
