11. Mrem tužan, svak čas ginu

Izvor: Викизворник
Mrem tužan, svak čas ginu
Pisac: Maroje Mažibradić





 
                           11.


Mrem tužan, svak čas ginu,
   u ognju goreć stinu
   kroz lijepos jedinu,
   - - - - - - - moja?
   - - - - nesrećan vik sam bez pokoja. 5
Ako mi ne da lika
   celovom tvoja dika,
   cvilit' ću do vika,
   i neću čas pristat'
   na te gnjevu osvetu hudu zvat'. 10
Rad toga, vilo, meni
   daj celov medeni,
   prikloniv rumeni
   koralj usti,
   draga gospoje, toj-ve mi dopusti. 15
A vazda teb' ću biti,
   kupljen rob na sviti,
   gospoja meni ti,
   za toj milo
   primi me, i stavi u zlatno tve krilo.20



Izvor[uredi]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, Djela Miha Bunića Babulinova Maroja i oracia Mažibradića marina Burešića, str.113, Zagreb, 1880


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Maroje Mažibradić, umro 1591, pre 433 godine.