* * * (Sedi Marko nakraй Belo more)

Izvor: Викизворник


* * *

Sedi Marko nakraй Belo more,
ta si pie sъs verni družina.
Sluga im e Mara krъčmarica,
krъčmarica, Mara hubavica,
i im služi s čaša pozlatena, 5
i na neя яsno ogledalo -
em im služi, em se ogledue.
U družina čaša poщuknala.
Redom pita Mara slugariя,
slugariя, Mara krъčmarica, 10
redom pita po verni drugari,
redom pita, redom kletva dava,
ega može nekoй čaša da ukaže.
Družina si kletva priimali,
koй se kъlne u brata, u sestra, 15
koй se kъlne u lюbe, u dete.
Marko nema ni brata, ni sestra,
Marko nema ni lюbe, ni dete,
konя ima, u konя se kъlne,
sablя ima, u sablя se kъlne. 20
Družina se s Marko podsmivkuя
i Markote duma govoreha:
- Vala tebe, Marko dobъr юnak,
щo se kъlneš u vranata konя -
konsko meso kučeška nahrana; 25
щo se kъlneš u ostrata sablя -
ostra sablя rъžda če я izde -
tebe, Marko, ne e verna kletva!
Marko se mlado uяdilo,
uяdilo Marko, užalilo, 30
ta si яhna nemu dobra konя,
ta si oйde doma na dvorove,
paй go pita nemu mila maйkя:
- Lele Marko, moi mili sinko,
kъga oйde tolko nadaleko, 35
щo mi, Marko, tize vesel oйde,
vesel oйde, a ilen si doйde?
Ilen, sinko, ilen i paй žalen?
A Marko si na maйkя govori:
- Kiko, male, žalen da ne doйdem? 40
Sъbrahme se toй verna družina,
sъbrahme se nakraй Belo more
da pieme vino trigodišno.
Ta ni služi Mara hubavica,
hubavica Mara krъčmarica, 45
ta ni služi čaša pozlatena
i na neя яsno ogledalo -
em ni služi, em se ogledue.
U družina, male, čaša nekoй vzema,
redom pita Mara slugariя, 50
redom pita, redom kletva dava,
ega može čaša da si naйde,
i družina kletva prinimaя.
Koй se kъlne u brata, u sestra,
koй se kъlne u lюbe, u dete, 55
a я nemam ni brata, ni sestra,
a я nemam ni lюbe, ni dete.
Konя imam, u konя se kъlnem,
sablя imam, u sablя se kъlnem,
a mene me družina ne veruя, 60
sъs mene si šega podbivaя,
če mi konя kučeška nahrana,
a sablя, če rъžda da izяde.
Lele, male, lele, mila male,
ka me rodi щo me ne porodi, 65
щo ne rodi я brata, я sestra
da se mene za kletva naoda,
da se mene u nužda naoda?
Я maйkя si na Marka govori:
- Lele, sinko, lele, mili sinko, 70
ka te rodi maйkя vi porodi,
maйkя rodi i brata i sestra,
da se tebe za kletva naoda,
da se tebe u nužda naoda!
- Lele male, lele, mila male, 75
kaži, male, da kъde gi dena?
Я ona si na Marka kazue:
- Koga turci tuva zapleniha
brat ti beše na deset godini,
a sestra ti na devet godini 80
i ni, sinko, turci zarobiha,
zarobiha, sinko, otkaraha,
otkaraha dole, dolna zemnя
i ne znaem de gi otkaraha!
- Kaži, male, da kiko im ime? 85
- Na brata ti Яša Andreяša,
na sestra ti Šaina devoйkя!
Marko яhna konя podi sebe
ta si ode zemnя nanadole.
Odi Marko tri dni i tri noči, 90
veče mu se konя zamerilo.
i se Marko leba priručalo
i zamrъknal u turski konaci,
i tamo e Marko preležalo.
Koga bilo utro otzarana 95
togaй bilo petъk, turski svetec,
ta sa ošli turci u džamiя,
i sa ošli buli malošeti.
I Marko si sъs turci otide,
turci sa se po turski klanяli 100
i Marko se po turski klanяlo,
turski klanя, bugarski se moli,
ega može brata da si naйde,
da si naйde i bratok i sestra.
Ka si turci u kafene ošli, 105
turci piя šerbet medovina
i na Marko duma produmuя:
- Vala tebe, neznano dervišče,
el pri nas kafe da si pieš,
da si pieš šerbet medovina! 110
Я Marko si na turci govori:
- Vala vazi, čudni gospodari,
я ne možem kafe da si piem,
i ne možem šerbet da vi piem.
Dodaйte mi vino trigodišno 115
я če piem i kon če napoim,
щo sakate - tolku če go platim.
Я turci si Markoti kazuя:
- Vala tebe, neznano dervišče,
щom si sakaš vino trigodišno, 120
tuva nema vino trigodišno,
tuva nema vino za piene.
Я si idi oщe po-nadole,
tamo ima begoviče mlado,
on si dava vino trigodišno, 125
ti da pieš i kon da napoiš,
no ne dava vino da se plaщa,
a si dava vino na obloga!
- Kažete mi dvori deka sa mu?
- Tuva hodi iz novi pazari, 130
nemu sa mu dvori mnogo lični,
ot čovečki kosti izzidani,
ot čovečki glavi opereni,
ot čovečki kъrvi izmazani,
dve nevesti na porti mu stoя. 135
Marko яhna konя podi sebe,
ta si naйde dvori na begovik.
Čuka, oka Marko Kraleviči:
- Я izlezni, mlado begoviče!
Ne izlezna mlado begoviče, 140
lelь izlezna nemu pъrvo libe,
pa й Markoti duma progovarя:
- Vala tebe, neznano dervišče,
я si hodi otkъde si došlo!
Če izlene begovik Andreя, 145
я pogledaй dvori ot щo sa mu!
- Vala tebe, mlada begovice,
я ne idem boiщa da pravim,
lelo tražim vino trigodišno -
я da piem i kon da napoim, 150
kolko saka, tolko če mu plata!
Povъrna se mlada begovica,
ta si oka noйno pъrvo libe:
- Stani, stani, Яša Andreяšo,
kikov юnak na porti ti čuka, 155
ta ti saka vino trigodišno,
kolko sakaš tolko če go plati,
on da pie i kon da napoi!
Progovarя Яšя Andreяša:
- Я ne davam vino da se plaщa, 160
щe pieme vino na obloga,
ako oče s mene da si pie,
kolko saka tolko če izpie!
Uvedi mu konя u яhъri,
a nego go pri mene dovedi! 165
Pa izlezna mlada begovica:
- Я uvlezni, neznano dervišče,
я uvlezni u naši dvorove
da si pieš vino na obloga,
kolko sakaš, tolko če izpieš! 170
I Marko im u dvori uvleznal,
pa щo bila mlada begovica,
uvela mu konя u яhъri,
Markote pri begovik Andreя.
I oni se dvama rukovali, 175
rukovali i se oblagali.
Progovarя Marko Kraleviče:
- Vala tebe, begovik Andreя,
ako mene sъs vino nadpieš,
če ti dadem konя i orъžie, 180
če ti dadem moя kleta glava!
Otgovarя Яše Andreяše:
- Ako mene sъs vino nadpieš,
če ti dadem moe pъrvo libe!
Iznela e mlada begovica, 185
iznela e vino trigodišno,
ta sa pili tri dni i tri noči.
Oщe Marko niщo ne useщa,
a щo beše Яša Andreяša,
on se opi, Bog da go ubie, 190
ta izpusna čaša vedrenica,
izpusnaя i vednъg si zaspal.
Progovarя Marko, dobъr юnak:
- Vala tebe, mlada begovice,
dali sluša kakov ni e oblog, 195
я si nadpih tvoйo pъrvo libe.
Premeni se, lepo načini se,
če te vodim s mene da si ideš!
I ona si Markote pitala:
- Vala tebe, neznano dervišče, 200
я si kaži otkъde si došlo?
- Vala tebe, mlada begovice,
da я sъm si ot Prilepa grada,
če te vodim u Prilepa grada.
- Vala tebe, neznano dervišče, 205
я ne smeem tam s tebe da idem,
tamo imam Marko mili dever,
i ot nego po-юnak nemalo,
če obdiri, tebe če pogubi,
če pogubi i mene i tebe! 210
- Vala tebe, mlada begovice,
da я sъm si tebe mili dever,
da я sъm si Marko Kraleviče,
da я sъm si Marko ot Prilepa!
Zapita go mlada begovica: 215
- Kato si si Marko ot Prilepa,
da on nosi beleg na čeloto,
na čeloto meždu vakli veždi -
igralo mu kato vidra u moreto!
I Marko e kalpak povdignalo, 220
ta mu vide beleg na čeloto,
ta si oka begovik Andreя:
- Stani, stani, moe prъvno libe,
stani, stani, begovik Andreйo,
ti ne može brat si da nadpieš! 225
A щo beše begovik Andreя,
koga se e ot sъn sъbudilo,
paй pitue neznano dervišče:
- Oщe li si tuva, neznano dervišče?
- Oщe sakam tuva da si piem, 230
zaщo sme si dva brata roždeni!
Togaй sa se braйkя pregъrnale,
pregъrnale, žalno zapitale.
Paй si pita begovik Andreя:
- Lele, Marko, lele, mili bratko, 235
živa li e naša mila maйkя?
I Marko si na brata kazue:
- Živa si e naša mila maйkя,
ama ni e maйkя ostarela,
ostarela, i zanemožela, 240
ta si piщi i vas da vi vidi!
Paй щo beše Яšя Andreяša
zapoveda na negovi slugi,
ta gotviя gozbi gospodarski
i točiя vino trigodišno, 245
ta sa pili tri dni i tri noči.
Saka veče Marko da si ide,
a Andreя brata si ne puщa;
я Marko si na brata kazue:
- Я ne možem tuva da ti sedim, 250
a d' ideme u Prilepa grada,
da te vidi naša stara maйkя!
Progovarя Яšя Andreяša:
- Vala tebe, moe pъrvo libe,
я izvedi dvanaйse konя, 255
dvanaйse konя, devet kočii,
kočiite zlato tovarete,
tovarete svila i kadife!
I togaй go libe poslušalo
i uvlezna u hladni яhъri, 260
ta izvelo dvanaйse konя,
zapregnale do devet kočii,
tovarili čisto suho zlato,
tovarili svila i kadife.
Ka da mina iz Odrena grada 265
ta ličili troica telali:
- Koй se može юnak navanati
da se kači visoka pladnina,
ta da hvane Šaina robinя,
da я hvane i pri car otkara, 270
kolko saka - tolko če mu dade!
Koй e юnak pri Šaina otišel,
ona si e kosi prehvъrlяla,
ta юnaci s kosi e lovila
i gi e ona utepuvala. 275
A Marko si na brata kazue:
- Sedi, bratko, skrišom po drumove,
я č' idem s Šaina da se biem!
I Andreя na drumi čekalo,
a Marko si u pladnina oйde, 280
paй si oka hubava Šaina:
- Ela, ela, moя mila sestro,
ela, mome, s mene da se bieš!
A ona go otdalek pitue,
pitue go, kosi si razplita, 285
ega može s kosi da go vъrže:
- Vala tebe, nepoznat юnače,
щo me mene za sestra izokvaš?
A Marko u duma progovarя:
- Da az sъm si Marko ot Prilepa! 290
- Da kato si Marko ot Prilepa,
vdigne kalpak glava da ti vidim,
po beleg če tebe da poznaem,
deka si si mene mili bratok!
I Marko si kalpak povdignalo, 295
i ona mu beleg sъgledala,
i vednъg e pri brata si prišla,
i vednъg e brata pregъrnala,
pregъrnala i go zapitala:
- Lele, Marko, moi mili bratko, 300
živa li e naša mila maйkя?
- Živa si e naša mila maйkя,
ama ni e mnogo ostarela,
ostarela i zanemožela,
ta si piщi i vas da vi vidi! 305
Eй go bratok sъs zlatni kočii,
ta si sedi na ravni drumove!
I vzemala sestrica Šaina,
i vzemala neznano imane,
i si pošla s noйni mili braйkя, 310
ta si pošli na Prilepa grada.
Duma duma Яša Andreяša:
- Vala tebe, moi mili bratko,
ne mog veče bez voda da hodim!
Deka ima studeni izvori, 315
da si idem voda da si pivnem?
A Marko si na brata kazue:
- Tuva nema studeni izvori,
nigde nema voda da si pieš.
A nie če tuva da sedime, 320
a ti idi u tesni klisuri,
tamo ima, bratko, turski konak,
tamo ima mlada mehandžiйka,
tam če ideš vino da si pieš!
Pa щo bilo begovik Andreя 325
puщi konя u tesni klisuri,
ta si oйde na turski konaci
i im saka vino da si pie,
on da pie i kon da napoi,
kolko sakat tolko če im plati. 330
Pa izlezna mlada mehandžiйka:
- Vala tebe, neznano юnače,
da я imam vino trigodišno,
я ne davam vino da se plaщa,
я si davam vino na obloga! 335
Pa si slezna Яša Andreяša,
pa uvlezna u hladna mehana,
ta si pie vino na obloga,
ta si pie s turci druga vяra.
Turci pili šerbet medovina, 340
a Andreя vino trigodišno.
U vinoto bilki omaйnički,
ta Andreя mlado omaяli,
omaяli i go uvъrzali.
Počekal e Marko Kraleviči, 345
počekal e bratok da si doйde,
nema veče brata da si vidi.
Pa si turi sablя u pazuka,
pa si slezna u tesni klisuri.
Ka uvlezna u turski konaci, 350
ka pogledna brata si Andreя,
Andreя e sъs sindžir uvъrzan,
pa si Marko mehandžiйka duma:
- Vala tebe, mlada mehandžiйkьo,
otdeka e toя dobъr юnak, 355
ta go vie u sindžir vъrzahte?
- Tuva doйde voda da si pie,
nie nemu voda ne dadohme,
dadohme mu vino omaйniče,
ta go nie s vino omaяhme, 360
omaяhme, sъs sindžir vъrzahme!
Duma duma Marko Kraleviče:
- Sa kьe doйde Marko ot Prilepa,
on si maa sablя otdaleko!
- Vala tebe, neznano dervišče, 365
na ti tebe sablя diplenica
da mi kažeš, neznano dervišče,
kakvo Marko sablя razvivue!
Ta mu dala sablя diplenica,
dode Marko sablя da razvie 370
na turci e glavi otresalo,
sal ostana mlada mehandžiйka.
Namaza я loя i katrana,
zapali я i ona da gori,
a Marko si brata otvъrzalo. 375
I si stana begovik Andreя,
pa oйdoha s Markote юnaka,
oйdoha si na ravni drumove.
Zabraha si toй zlatni kočii,
oйdoha si u Prilepa grada. 380
Stara maйkя, stara Avrosima,
stara maйkя, щo gi e rodila,
kъga gi e maйkя sъgledala
i vednъg e Markote pitala:
- Lele, Marko, moi mili sinko, 385
deka naйde i bratok i sestra?
- Bratok naйdoh - slъnce na izgreva,
a sestrata - slъnce na zahoda!
Kiko gi e maйkя pregъrnala,
togaй se ot duša otdelila.390



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Яrdžilovci, Perniško (SbNU 53/1971, № 221 - "Marko namira brat si Andreяša i sestra si Šaina (Elena) i gi zavežda pri maйka si"; =BNPP 1/1981, s. 343 - "Marko namira brat si Andreяša i sestra si Šaina"); kontaminirana.