*** (Marice ubavi cv'jete, cvjetne i ravne Bosne)
| * * * Pisac: Božidar Čerović |
Marice ubavi cv’jete, cvjetne i ravne Bosne
Okupan u zori rujnoj, kćeri istoka bujnog,
O razvi usnice žarke, zapjevaj sićanim glasom
Pehari čekaju puni vina žarkog i rujnog
Da obilježe zlato moje
Tananom svojom jekom
Svršetak pjesme tvoje.
Nek jekne dvorana sv’jetla od tvoga umilnog glasa
Ko silna selena glasom strašnog i silnog groma.
Potresi smućene grudi, gdje jad i pustoš vlada
I strše zabodene strelice gizdavih moma.
I mi ćemo čaše dići
O milo lane moje
U zdravlje pjesme tvoje.
O stani, stani lane: Ustavi sićane vale
Umilne i zvučne pjesme. Ponoć se mrtva budi.
I n’jema tišina, što je u srcu vladala mome
Kao pomamna i bijesna nadima slomljene grudi.
I jedan časak samo —
Pa zbogom sunce sreće,
Ni vino pomoći neće.
Sarajevo.
Izvor
[uredi]1895. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina deseta, broj 11, str. 169.