(Spustivši glavu na moje grudi)
| (Spustivši glavu na moje grudi) Pisac: Petar Kočić |
(Spustivši glavu na moje grudi)
Spustivši glavu na moje grudi,
Plakala ti si, nevino čedo,
A tvoje nežne i bujne vlasi,
Skrivahu lice turobno, bledo.
I ja sam plak'o, gledeći tebe,
I bujni potok suza je tek'o,
Ali sam ipak presrećan bio,
Jer ljubav sam za ljubav stek'o.
*
Ja te ljubim divni stvore,
Ljubiću te vrelim žarom
Dok me smrca ne ugrabi
I rastavi s tvojim čarom.
Ali ni grob neće moći
Ugasiti ljubav svetu,
Koju gajim u svom srcu
Prema tebi, ljupkom cvetu!
Kad posetiš moj grob hladni,
Čućeš reči o ljubavi,
Što ti zbori tavna humka,
Cvete lepi i ubavi!
Napomene[uredi]
Ove stihove napisao je Kočić u pismu svojoj djevojci, kasnijoj supruzi, 5. VIII 1899. iz Sarajeva. (Vidjeti pismo br. 9 u III knjizi ovog izdanja). Objavio ih je prvi put Đuro Gavela u Sabranim delima Kočićevim 1961.
Izvori[uredi]
- Petar Kočić: SABRANA DJELA I-IV, Ars libri • Besjeda • TIA Janus i Projekat Rastko biblioteka srpske kulture na Internetu, april 2002.
|