Яnkula voйvoda pograbva bela Magda Arbanaška za stari Novaka
Se sobrale, posobrale
svi kralьvi i banovi,
da mi яde, da mi piйe,
mušafere da mi prave.
Mu govori stari Novak:
- Aй kralьovi i banovi!
Dolna zemя arbanavska
utre ima golem seir:
devoйkite horo igre,
momčinata kamen fъrge,
stari starci seir čine,
bela Magda napred tъrga,
napred tъrga so tri tanci,
so tri tanci horoberci.
Koй йe silen, koй йe vreden,
da m' donesi bela Magda,
ke m' arizam Rumeliя,
Rumeliя i Vlahiя!
Яnkulčeto mu govori:
- Bog te ubil, stari vuйko!
Ščo я taksvaš dedovnina?
Se naяdi stari Novak,
i otnovo mi izvika:
- Koй йe kadъr, koй йe vreden
da m' donesi bela Magda,
ke m' arizam Rumeliя,
Rumeliя i Vlahiя!
Se naяdi Яnkulčeto,
s' urva dolu zemen avur,
da podsedla bъrza konя.
Mu govori stari Novak:
- Aku Яnkul sam mi odi,
rečete mu da ne zeva,
da ne zeva svoйta konя,
oti mu йe adžamiя;
neka zeva moйta konя,
oti mi йest unerliя!
Яnkul nikoй ne poščuka,
si я vяvna svoйta konя,
si я vяvna i otide
arbanavska pusta zemя.
I mu reče: - Bog pomagal,
dolnozemci, arbanavci!
- Dobre doйde, dobъr юnak,
dobъr юnak, gornozemec!
Slezi, юnak, ot konяta,
da mi hvъrliš malce kamen,
kaй ščo fъrge naši momci!
Surva Яnkul ot konяta,
udri maždrak vo zemяta,
vъrza konя za maždraka.
Mu dadoe težok kamen,
težok kamen, ščo tegleše,
ščo tegleše trista oki.
Svi momčina go hvъrlie,
go hvъrlie dokraй grada,
toй go hvъrli vo stred grada,
ta rasipa do tri maali.
Mi skočie svite starci,
svite starci i starici,
si oйdoe svi po doma
da si pule teni kъšči.
Vяvna Яnkul bъrza konя
i mu reče: - Begaй, koйnu,
begaй, koйnu, da begame!
Konя nemu otgovori:
- Bre Яnkula, mlad Яnkula!
Ne sme došli da begame,
tuk sme došli юner da storime!
Яnkul koйnu otgovoril:
- Puli, koйnu, ščo storime,
ščo storifme, dušegubьe!
Юnak Яnkul я zaigra,
я zaigra bъrza konя,
ta я fati bela Magda,
i я hvъrli zad konяta.
Svi momčina se vturie,
potъrčae, se vъrnae;
ruso Petre ne se vъrti,
tuku tъrči i se mъči.
A Яnkula mu govori:
- Aй ti, юnak, dobъr юnak!
Svi, ščo tъrkoe, se vъrnae,
a i ti, bre, mi se vъrni,
da n' pogubiš tvoйta mlados!
Bela Magda mu govori:
- Ne go gibaй zavaldiя:
tova йe moйe armasniče!
Mu govori mlad Яnkula.
- Aй ti, юnak, dobъr юnak!
Vъrni se, oti ke pogubiš,
ke pogubiš tvoя mlados!
Bela Magda mu govori;
mu govori na Яnkula:
- Kaй ščo si sme, bre, sakame,
taka si se pogodime!
Mlad Яnkula йe govori:
- Mori Magdo, bela Magdo!
Яz za mene ne te nosa,
tuk te nosa za vuйka mi.
Taя fati da mi plači.
Kralьovite si rekoe:
- De mi gredi malko mъngla,
malko mъngla, letna rosa.
Se opuli stari Novak
i mu reče na kralьovi:
- Taя ne йe sitna mъngla,
nito maйska letna rosa,
tuku mi est mlad Яnkula.
Ešče rečta ne doreče,
doйde Яnkul i donese,
i donese bela Magda:
- Na ti, vuйko, bela Magda!
- Aй ti, vnuče, bre Яnkulče!
Neka ti йe arizana
i ot boga, i ot mene.
- Bog te ubil, moй vuйko!
Яz ne sakam bela Magda,
tuku sakam da mi dadeš,
da mi dadeš, ščo mi taksa!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
