Seka bratu prosila djevojku,
Od miline djever bratu bila,
Od cara mu konja kupovala,
Od carice b’jele perjanice.
Kad su svati stali putovati, 5
Kad su bili na po Carigrada,
Gledala ih sva nared[1] gospoda,
I sam care ispred Carigrada,
I carica s dragoga kamena.
Al govore sva nared gospoda: 10
"Mili Bože, kićenih svatova!
Još kaki je djever među njima,
Da nam hoće ostati u gradu,
Dali bi mu polak Carigrada,
I gratkinju[2] najbolju djevojku!" 15
Al govori lijepa djevojka:
"Sto će meni polak Carigrada,
Kad sam jadna i sama djevojka?"
