„Zumbul cv'jeće, beru li te bule?“
„Bogme beru, i za njedra meću,
„Da me ne bi Turske bule brale,
„Od mene bi gore mirisale.“
I u gori alem kamen dragi, 5
Na kom' sjedi čelebija Jovo,
Suze roni, a godine broji,
Brojio ih tri godine dana;
Pitaju ga njegovi jarani:
„Što je tebe? čelebija Jovo!“ 10
„Prođ' te me se, moja braćo draga!
„Ja imadoh jarana đevojku.
„Pa mi jaran pođe za drugoga;
„Da za koga, ni po jada moga,
„U mahalu za prvog komšiju. 15
„Sad me zove jaran u svatove:
„Jad je poći, a gore ne poći,
„Al' za kuma ali za đevera;
„Ako pođoh, nagledah se jada,
„Ak' ne pođem, neću viđet' drage; 20
„Hoću poći, da neću ni doći.“
Pođe Jovo dragoj u svatove,
Dadoše mu, da joj prsten meće,
Prsten meće, na uvo joj šapće:
„Što učini? jedna nevjernice! 25
„Tvoja vjera bješe nekad tvrda,
„A sadti je mekša od pamuka.“
„Oj Boga mi, čelebija Jovo!
„Ja ti tome ni kriva nijesam,
„Već je kriva tvoja mila majka, 30
„Nego sada ali ikadare.“
Kada začu Jovo momče mlado,
Ufati je za bijelu ruku,
Pa pobježe svome bjelu dvoru.
Za njim trči mladi đuvegija: 35
„Stani Jovo, rodila te kurva!
„Ne vodi mi lijepu đevojku.“
Jovo bježi, ovako govori:
„Od prijed je moja cura bila.“
Š njom uteče, i vjenča je za se. 40
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 290-291.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 186-187.
