Starci ljube rujno vino, kao djeca mleko,
Ima koji i suviše srebroljubiv djeko.
Uz peć toplu bake ljube drevne pripov’jetke,
Šta se mili udovicam, ne znam, jer su jetke.
Udovci se rado kite, često briju bradu, 5
Kostreše se gdigod vide koju lepu mladu.
Mladoženje - (nek’ ostane, ta mi se svi znamo),
A supruge voskištava bračno lože samo.
No djevojke, pravdu reći, ni same ne znadu,
Ni šta ljube ni ne ljube u selu i gradu; 10
Trista želja, trista ćudi i trista izbora,
Kao sušte volšebnoga žiteljnice dvora:
Nek’ viluju, no žalko je, što se pouglube,
I što drugda više pjesne nego pjevca ljube.
