Šetnjom šeće Karloviću Ive,
Po Karlovcu, po bijelu gradu,
Gledala ga Karlovka đevojka.
Al’ govori Karloviću Ive:
„Što me gledaš Karlovko đevojko, 5
Što me gledaš kad t’ uzesti neću,
Kaži meni koje ruke znadeš”? -
„Umijem tkati i iglicom vesti”.
Al’ besjedi Karlović Ivane:
„Evo tebi jedno povjesamce, 10
Otkaj meni gaće i košulju,
Što ostane tebi u darove”.
Luda bila mlađana đevojka,
Luda bila, mudro govorila:
„Evo tebi prsten s desne ruke, 15
Pa skuj konju sve četiri ploče,
I dvadeset i četiri čavla,
Pa se fali po Karlovcu gradu
Da si konja zlatom potkovao”!
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 116-117.
