Šator penje ban Sekula[1]
Na planini na Papuči[2],
Na vilinom igrališću,
Sokolovom padališću,
Na vučjemu vijališću, 5
I hajdučkom sastališću.
Govori mu bila vila:
„Ne penj' šator, ban Sekula,
Na planini na Papuči,
Konje ću ti sakatiti, 10
A junake pomoriti!"
Za to bane niš ne haje,
Sapne šator na planini.
Kad je bilo o polnoći,
Stade konjih rizgetanja, 15
A junakov pomaganja.
Kad to čuje ban Sekula,
Pusti konje ravno polje,
A sokole pod oblake,
A hrtove u lugove, 20
A junaci priskočiše,
Bilu vilu ufatiše,
Ter ju pelju ban-Sekuli.
Moli mu se bila vila:
„Pusti mene, ban Sekula, 25
Troje ću ti bilje dati;
Jedno ću ti bilje dati
Da si srićan u družini;
Drugo ću ti bilje dati
Da ti j’ konjić brži vile; 30
Treto ću ti bilje dati
Da ti ljubi sine rađa."
A govori ban Sekula:
