Pošetale Sarajke đevojke:
Pred njima je dilber Marijana
Raspučila jelek na prsima,
Uzvrnula uzruke rukave
I uz noge šarene dimije. 5
Gledala je sa pendžera majka,
Gledala je, pa je govorila:
„Zapuč', ćerce, jelek na prsima!
„Iti spuštaj niz ruke rukave,
„I niz noge šarene dimije; 10
„Ako dođe čelebija Jovo,
„Uzeće te proz svilena pasa,
„Vodiće te dvoru bijelome."
U riječi u kojoj bijahu,
Kad evo ti čelebije Jova; 15
Uze Maru proz svilena pasa,
Odvede je dvoru bijelome,
Ljubio je tri bijela dana,
Pod grlom je zagriznuo zubom,
Veliku joj ranu načinio. 20
Kad četvrti danak osvanuo,
Jovo Mari tiho progovara:
„Hajde Mare. karaće te majka!"
„Bolan bio, čelebija Jovo!
„Kako mene okarati neće, 25
„Kad mi vidi oči pomućene,
„Kad mi vidi kose pomršene,
„I bijelo lice nagrđeno.
„Daj ti mene tananu okrugu,
„Da zatvorim, da u vodu skočim." 30
Al' zavika iz gorice vila:
„Bogt' ubio, čelebija Jovo!
„Utopi se materino zlato!“
Kad to začu čelebija Jovo,
„Zatrča se za l'jepom đevojkom, 35
Utrabi je, i vjenča je za se.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 130-131.
