Pošetale Sarajke đevojke:
Pred njima je dilber Marijana,
Raspučila jelek na prsima,
Uzvrnula uz ruke rukave,
I uz noge šarene dimije. 5
Gledala je sa pendžera majka,
Gledala je, pa je govorila:
"Zapuč' ćerce, jelek na prsima!
"I ti spuštaj niz ruke rukave,
"I niz noge šarene dimije; 10
"Ako dođe čelebija Jovo,
"Uzeće te proz svilena pasa,
"Vodiće te dvoru bijelome."
U riječi u kojoj bijahu,
Kad evo ti čelebije Jova; 15
Uze Maru proz svilena pasa,
Odvede je dvoru bijelome,
Ljubio je tri bijela dana,
Pod grlom je zagriznuo zubom,
Veliku joj ranu načinio. 20
Kad četvrti danak osvanuo,
Jovo Mari tiho progovara:
"Hajde, Maro, karaće te majka!"
"Bolan bio čelebija Jovo!
"Kako mene okarati neće, 25
"Kad mi vidi oči pomućene,
"Kad mi vidi kose pomršene,
"I bijelo lice nagrđeno.
"Daj ti mene tananu okrugu,
"Da zatvorim, da u vodu skočim." 30
Al' zavika iz gorice vila:
"Bog t' ubio, čelebija Jovo,
"Utopi se materino zlato!"
Kad to čuo čelebiji Jovo,
Zatrča se za l'jepom đevojkom, 35
Ugrabi je, i vjenča je za se.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 316-317.
