Čobanica Mara
Bolna leži čobanica Mara,
Sa svojom se majkom razgovara:
„Mila majko, budi me u zoru,
Primakni me mojemu prozoru
Da ja vidim dikine svatove, 5
Da i’ vidim, da me želja mine.
Poznaću mu, majko, konja vrana
I na njemu mojega dragana;
Da pogleda, da mi se okrene,
Da l’ se sjeća svoje nesuđene? 10
Mila majko, ako me se sjeti,
Čini mi se lakše ću umrijeti.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
