L'jepo ti je pod noć pogledati
Đe junaci rujno vino piju,
Među njima postidan Stojane;
On ne pije vina ni rakije,
Veće kavu iz zlatna Fildžana. 5
Tud' prolaze na vodu đevojke,
Među njima seja Ivaiova;
Kad je viđe postidan Stojane,
On se na nju ašik učinio,
Pa se baca gunjom i jabukom. 10
Ljuta bila seja Ivanova:
Žutu gunju u travu bacila,
A jabuku nogom oturila;
Gunja pade u zelenu travu,
A jabuka u vodu studenu. 15
Kad to viđe postidan Stojane,
To je njemu vrlo mučno bilo;
Brže skoči na noge lagane,
Pa otide dvoru bijelome,
Pa uzima divit i hartiju: 20
Čini čini seji Ivanovoj,
Upisuje u četiri knjige:
Jednu piše, u vatru je baca:
"Ne gor', knjigo, ne gori jazijo,
"Veće pamet seje Ivanove." 25
Drugu piše, u vodu je baca:
"Ne nos' vodo, knjige ni jazije,
"Veće pamet seje Ivanove."
Treću piše, u vjetar je baca:
"Ne nos', vjetre, knjige ni jazije, 30
"Veće pamet seje Ivanove."
A četvrtu pod uzglavlje meće:
"Ne lez', knjigo, ne lezi jazijo,
"Sa mnom legla seja Ivanova!"
Malo vreme za tim postajalo, 35
Stade zveka alke na vratima,
Al' etoti seje Ivanove:
"Otvor' vrata, ako Boga znadeš!
"Otvor' vrata, vatra me sapali."
Stojan ćuti, ništa ne besjedi. 40
Opet viče seja Ivanova:
"Otvor' vrata, voda me odnese;
"Otvor' vrata, ako Boga znadeš!
"Odnese me vjetar u oblake."
Tada skoči postidan Stojane, 45
Otvori joj šimširova vrata,
Pa je uze za bijelu ruku,
Odvede je u bijele dvore.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 484-486
