Konja igra mlado momče gorom zelenom,
Lijepo je narešio konja i sebe,
Još je ljepše narešio siva sokola,
Gledaše ga vjerenica iz perivoja,
Ma joj junak govoraše s vranoga konja: 5
"Što me, dušo, n'jevo gledaš a na me jadaš?" —
"Kako što te n'jevo gledam, sivi sokole,
"Kamo moji ljetni danci, što ja istrajah,
"I duboke zimnje nojce, što ja ne zaspah,
"Izlazeći utro i veče na sve pendžere, 10
"Gledajući vedro nebo i spnje more,
"Okle ćeš mi dojedriti, sivi sokole?"
Snimi s ruke zlaćen prsten, pa joj dariva,
Ma joj momče govoraše s r'ječom medenom:
"Je li tebi, dušo moja, služba plaćena?" 15
Ona njemu odgovara s r'ječom od jada:
"Plaćeno je, dušo moja, ma ne do kraja."
Ubrao je struk ružice, pa je dariva,
Ma joj momče govoraše s r'ječom medenom:
"Je li tebi, dušo moja, služba plaćena?" 20
Ona njemu odgovara s r'ječom od jada:
"Plaćeno je, dušo moja, ma ne do kraja."
Kalao se s vrana konja tri štjelce lova,
Ma joj momče govoraše s r'ječom medenim:
"Je li tebi, dušo moja, služba plaćena?" 25
Ona njemu odgovara s r'ječom medenom:
"Plaćena je, dušo moja, i preplaćena."
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 250.
