Četiri hajduka i Turci

Izvor: Викизворник


Četiri hajduka i Turci

0001 Jošt zorica ne zabijeljela
0002 Ni Danica namolila lica,
0003 A za dnevi ni pomena nema,
0004 Rano rane četiri hajduka,
0005 Svaki vodi po tri konja vrane,
0006 Svi su konji bjelega jednoga,
0007 Putasti su u noge lijeve;
0008 Na hajduke silno odijelo,
0009 Svaki nosi po trides’ strijelah,
0010 U jedno je svaka bila zasukana,
0011 Oni nose po dvades’ pušakah,
0012 Na jedan su harzak načinjene,
0013 A na jednu burmu izvijane,
0014 Na ramo bijele štitove,
0015 O bedri sablje objesili.
0016 Uminuše Poljem granačkijem,
0017 Dok dođoše Vezenki planini.
0018 Tu ih viđe momče čobane,
0019 Čuva ovce hage Izep-age
0020 Od Jajca, grada bijeloga,
0021 Tek ih viđe, ovce ostavio,
0022 A otide Jajcu bijelome,
0023 Zacuka na vrata od grada,
0024 Skočiše, otvoriše vrata,
0025 On ulježe gradu na kapiju.
0026 Dočeka ga haka Izep-aga:
0027 „Što si tako, slugo, doranila
0028 Ka’ si same ovce ostavila?”
0029 Sve im štoje i kako je kaza.
0030 Tade skoči Frčić Ibrahime,
0031 Te upali pušku šeišanu,
0032 Te on Turke na „ko je junak” svika.
0033 Jedanak skoči pet stotinah,
0034 Potrčaše poljem zelenijem,
0035 A pred njima Tale na kulaša,
0036 E hajduke po planini traže.
0037 Dokle bjehu požednjali Turci,
0038 Nogo pita Budalina Tale:
0039 „Ha, Ivane, naša vjerna slugo,
0040 Eja znadeš đe vode da pijemo?”
0041 Vodu znade, na nju vodi Turke,
0042 Na vodu studenu kamenku
0043 U prostranu planinu Vezenku.
0044 Ali voda zamućena bijaše,
0045 Oko vode trava povaljana,
0046 Al’ su onjen sjeđeli hajduci
0047 I vrane su konje potkovali,
0048 Kad pogleda Budalina Tale,
0049 Nađe ploču s konja hajdučkoga,
0050 Pa izmjeri ploču na bolandžu,
0051 Mače ploča dvanaes’ litara.
0052 Tader se Tale prepanuo,
0053 Pa Ivanu riječ besjedio:
0054 „Bi li pozna da vidiš hajduke?”
0055 Ma Ivan riječ progovara:
0056 „Ja ću vi ih po obliku kazat’
0057 Kakvi bjehu četiri hajduka.
0058 Jedan hajduk s’ jedu kreše bradu,
0059 Drugi hajduk suče brke crne,
0060 Evo treći s’ ječe nausnicu,
0061 A četvrti đevojačka lica.”
0062 Tade reče Budalina Tale:
0063 „Doma, Turci, na zlo vi svanulo,
0064 Ja ću vi ih po imenu kazat’!
0065 Šandić Jovan s’jedu kreše bradu,
0066 Vuk Mandušić suče brke,
0067 Kraljević Marko s’ ječe nausnicu,
0068 Koj’ je hajduk đevojačka lica
0069 To će biti Dmitar od Slibura,
0070 Bjež’te, Turci, doma bez zle sreće!”
0071 Nogo reče haga Izep-aga:
0072 „A ti hajde, Tale, kad ne smiješ,
0073 Poda’ barjak boljemu od sebe,
0074 Pa ti hajde Jajcu bijelome
0075 Da čuvaš na plaću goveda,
0076 Da te zovu vlaški govedaru!”
0077 Tader se Tale napučio,
0078 Barjak Frčić’ Ibraimu bači,
0079 A povede svoju porodicu,
0080 Povede ju na svoje dvorove.
0081 A Ibraim govori Turcima:
0082 „Hajte, Turci, zelenom planinom,
0083 E ja ojdoh uz razdolje ravno,
0084 E ja đe nađem hajducima traga,
0085 A ako bi mene izgubili,
0086 Bjež’te, Turci, doma bez obzira!”
0087 Pa ondolen konja obrnuo,
0088 Obrnu ga malo od družine.
0089 A hajduci Turke opazili,
0090 Pa skoči Mitar od Slibura
0091 I uzjaha konja niz planinu.
0092 Mitar je momče hadžamija,
0093 Usred turske vojske ugazio,
0094 On se pokla s Turcima junački ─
0095 Omiče trides’ strijelah,
0096 Obali trideset Turakah,
0097 A upali dvadeset pušakah,
0098 Obali dvadeset Turakah,
0099 A razagna Turke proz planinu.
0100 No nesreća nanese đavola
0101 A grdni soj Egiz-Ciganina,
0102 Iza klade tanku pušku pali,
0103 Te je Mitru srce opalio,
0104 Pa priskoči Frčić Ibraime,
0105 Posječe mu glavu od ramena.
0106 Ono čuše od gore hajduci,
0107 Pa skočiše, konje uzjahaše.
0108 Reče Marko: „Er Mitra posjekoše!”
0109 Pa Turcima bjehu udarili,
0110 Posjekoše stotinu Turaka,
0111 No ne mogu Frčić Ibraima
0112 Na vrančića konja Mitrovoga.
0113 No ga ćera Šandiću Jovane,
0114 Pa vrančiću grčki progovora:
0115 „Stan’ vrančiću, izjeli te vuci,
0116 Đe unese Mitrova krvnika
0117 Da se s glavom po gradova dika!”
0118 Nogo vranac grčki razumije,
0119 Stade vranac kako kami stanac;
0120 Ufati ga Šandiću Jovane,
0121 Te doleće Marko na Šaruna,
0122 Režu mučapru na remike,
0123 Okidiše mu i noge i ruke.
0124 To je bilo kad se činilo.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.