Vihor više sa gorom mirliše
I u gori stijena valovita,
Na njoj sjedi Niko jadoviti;
Suze roni, a godine broji:
„Ah, godine negodine moje, 5
Vrlo ti mi s jadom nastadoste,
Sinoć meni kara-haber[1] dojde,
Kara-haber, u kara - haberu:
Draga mi je za drugoga dana.
Da za koga ne bi ni žalio, 10
Neg’ za moga prvoga jarana
U čaršiju za dućan komšiju,
U mahalu za prvog jarana;
Sad me komše u svatove zove,
Muka poći, a muka ne doći; 15
Hoću poći, da ni doći neću,
U djevojke lijep adet kažu,
Da djeveri oblače joj dibu!“
I on ode pobri u svatove.
Kad su došli djevojčinu dvoru, 20
Djeverovi idu u odaju,
Prstenovat lijepu djevojku,
Ah, da vidiš čelebije Nike!
Dibu svlači s lijepe djevojke,
Dibu svlači zubim’ poškripljuje, 25
Prsten meće, za prste je stiska,
Duvak meće, na uši joj šapće:
„Kamo vjera, ona te ubila,
Ti si vjeru meni postavila,
Da ti mene prevariti nećeš?“ 30
A veli mu lijepa djevojka:
„Evo vjere, čelebija Niko,
Dođi noćas pod demir-pendžera!“
Jedva čeka čelebija Niko
Kad će njemu mrkla noćca doći, 35
I on ode dragoj pod pendžere,
U pendžeru burman udario.
Kad mu čula na dušeku draga,
Pa se skoči na noge lagane,
Tri pepdžera rukam istavila, 40
Dok je dragom na ruke panula;
Odvede je dvoru bijelome.
Otolen se svati povratili,
Bez djevojke kao i s djevojkom.
Šeherli pjesme iz Bosne i Hercegovine. Iz zbnrke Vida Vuletića-Vukasovića.
